Piše: Milica Pantić

Ne sjećam se ni prve knjige koju sam pročitala niti prvog videa na temu motivacija. Ma ne znam ni kako sam ja uopšte završila na takvom sadržaju. Ali prvo bih htjela da naglasim da ovo nisu ona upustva kako ga zavesti u pet koraka, zašto oni vole kučke i te gluposti.

Shvatila sam da mi, mlađe generacije vučemo sa sobom uvjerenja svojih roditelja i društva bila ona opravdana ili ne. Ajd što ih usvojimo tokom djetinjstva, što je sasvim normalno, ma mi se ne usuđujemo ni da ih promijenimo ako nam lično ne koriste. Strah od odbacivanja je jači od neuspjeha. Ni po koju cijenu ne smiješ živiti i misliti drugačije od svojih jer je sramota.

To za mene nekako nije imalo ni smisla niti praktičnosti. Čitajući, slušajući i gledajući (da, sva čula uključena), shvatila sam da ništa nije suđeno, da nema onog „nešto nam se ne da“ ili ono najgore „neko nam ugatao“.

U potrazi za boljim životom, htjela sam da shvatim kako uopšte da izgradim život kakav ja hoću, drugačiji od mojih roditelja, od okoline.

Ovo ne znači da je život moje porodice pogrešan, samo nije ono što sam ja željela. Tako sam naletila na videa Tony Robbins, Jim Rohn, Mel Robbins, Tim Ferriss, Brian Tracy i sa naših prostora Ana Bučević, Smiljan Mori. Ovdje sam samo nabrojala nekoliko motivacionih govornika koje slušam svaki dan ali ima i drugih koje tek otkrivam (među njima je svakako Jay Shetty Jay).

Lično sam kroz školovanje usavršila odugovlačenje, sve u zadnji čas… pravi kampanjac. Od osnovne pa do faksa. Uspjevala sam da završim zadate projekte dok sat otkucava. Nekada je adrenalin pomagao i sve se činilo uredu, ali nekad i ne baš. Cjedeći poslednje sate noć pred ispit, hvatala me je često muka, dremež i strah od neuspjeha jer sam bila svjesna da ne pokazujem sebe u pravom svjetlu, ne dostavljam kvalitet već samo proizvod.

Znala sam da mi to neće proći u svijetu odraslih. Tu kreće moja opsesija eksperimentisanje motivacijom, svakodnevnim navikama i uopšte poboljšavanje sopstvenog života.

• Među prvim videima definitivno je bio Toni. Taj čovjek pogađa u srž. Glasan jeste, sale odzvanjaju od njegovog grohota ali shvatiš poentu. “Say I!”
• Za bolje organizovanje vremena, određivanja šta je zaista bitno, okrećem se gospodinu Brajanu Trejsi. Mekim glasom te vodi kroz jednostavne upute kojim se koriste mnogi uspješni. Zaista je gospodin.
• Činjenica da je Jim bio mentor Toniju (što sam otkrila slušajući učenika pa sam morala iskopati više o samom učitelju), bila je dovoljna da se zarazim humorom kojim je vodio svoje seminare. Nije bio tip govornika koji forsira svoje ideje. Ne, on bi jednostavno predočio, dao upustva i predao tebi. Nažalost nije više među živima ali ostavio je itekakav trag u životima ljudi.
• Predivna Ana te jednostavno vuče svojom energijom. Vidiš koliko se ta žena smije pa bi da probaš to na čemu je ona, šta god to bilo. Kao mama dvoje djece, dobar je primjer za one koji koriste djecu kao izgovor za nebrigu o sebi ako ljudskom biću.

Sada znate s kim se ja družim u Americi. Česti su mi gosti na kafi, ručku nekada i tokom tuširanja.