Dnevne sobe postale su učionice, radne ploče u kuhinji klupe, ukućani pomagali koliko su mogli, a za porodice sa dvoje i više dece, izazov je bio još i veći.

Kako je funkcionisala online nastava u Srbiji tokom korone?

Online nastava je počinjala svakog radnog dana i subotom u osam sati. Trajala je šest dana u nedelji. Rasporedi su redovno bili objavljeni na sajtu Ministarstva prosvete www.rasporednastave.gov.rs.

Svi emitovani časovi bili su dostupni i putem platforme RTS Planeta, a na internet adresi rtsplaneta.rs.

Časovi su se mogli pratiti u bilo kom trenutku tokom 72 sata nakon emitovanja, a mogli su se i pauzirati, nastaviti ili ponovo pogledati.

Takođe, nastava je bila i na RTS 3 programu koji je dostupan na RTS Planeti, prema rasporedu časova koji je dostupan u Programskoj šemi (na sajtu RTS-a, RTS 3).

Kako je funkcionisala online nastava u Republici Srpskoj tokom korone?

Za učenike prve i druge trijade (od prvog do petog razreda) nastava na daljinu emitovana je u trajanju od tri časa sa početkom u 9.10 časova svakim radnim danom, prema prethodno utvrđenom rasporedu po predmetima i razredima.

Predmetna nastava od šestog do devetog razreda emitovana je u terminu od 12.30 časova, prema prethodno utvrđenom rasporedu za svaki predmet. Ovim vidom nastave nisu bili obuhvaćeni nastavni predmeti fizičko vaspitanje, likovna kultura, muzička kultura i demokratija i ljudska prava.

Ovaj vid nastave podrazumevao je i smernice i instrukcije za savladavanje gradiva prema nastavnim planovima i programima za svaki pojedinačni predmet, kao i zadatke za samostalno rešavanje i primere korisne za proces učenja.

Svi snimljeni nastavni sadržaji bili su stalno dostupni na zvaničnoj veb-stranici RTRS www.rtrs.tv, što znači i dostupni učenicima koji propuste njihovo emitovanje u redovnim terminima od 9.10 časova, odnosno od 12.30 časova.

U ovoj sekciji na RTRS možete pogledati video arhivu svih časova. LINK

Šta je zapravo IKT i digitalna tehnologija u obrazovanju?

Obrazovna tehnologija, IKT (informaciono-kompjuterska tehnologija) definiše se kao “studijska i etička praksa olakšavanja učenja i poboljšanja performansi stvaranjem, korišćenjem i upravljanjem odgovarajućim tehnološkim procesima i resursima”. Označava nastavnu tehnologiju kao “teoriju i praksu dizajna, razvoja, upotrebe, upravljanja i procene procesa i resursa za učenje”. Kao takva, obrazovna tehnologija se odnosi na sve važeće i pouzdane primenjene nauke u obrazovanju, kao što je oprema, ali i na procese i postupke koji su izvedeni iz naučnih istraživanja, a u datom kontekstu mogu se odnositi na teorijske, algoritmičke ili heurističke procese, a takoše, ali ne nužno podrazumevaju i samu fizičku tehnologiju, odnosno opremu.

Obrazovna tehnologija je proces integrisanja tehnologije u obrazovanje na pozitivan način koji promoviše raznovrsnije okruženje za učenje i način na koji studenti mogu da nauče kako da koriste tehnologiju i njihove zajedničke zadatke.

Shodno tome, postoji nekoliko diskretnih aspekata koji opisuju intelektualni i tehnički razvoj obrazovne tehnologije:

• Obrazovna tehnologija kao teorija i praksa obrazovnih pristupa učenju.
• Obrazovna tehnologija kao tehnološki alat i mediji, na primer, masivni online kursevi, koji pomažu u prenošenju znanja, njegovom razvoju i razmeni. Obično se na to ljudi pozivaju kada koriste termin “EdTech”.
• Obrazovna tehnologija za sisteme upravljanja učenjem (LMS), poput alata za upravljanje studentima i nastavnim planovima i programima upravljanja obrazovanjem (EMIS).
• Obrazovna tehnologija kao back-office menadžment, kao što su sistemi za upravljanje obukom za upravljanje logistikom i budžetom, i Store Store Records (LRS) za učenje skladištenja i analize podataka.
• Sama obrazovna tehnologija kao obrazovni predmet; takvi kursevi se mogu nazvati “računarske studije” ili “informacione i komunikacione tehnologije (IKT)“

Digitalne tehnologije u obrazovanju kao izazov modernog doba

Kako strategije starije reforme obrazovanja kao što su izbor škole i pokušaji poboljšanja kvaliteta nastavnika nisu urodili plodom, nastavnici su se nadali da nastavni softver i mrežne poduke i igre mogu da pomognu da smanje ogroman jaz između testova među učenicima na vrhu i dnu socio-ekonomske skale. Nedavni Gallupov izveštaj otkrio je da 89% učenika u Sjedinjenim Državama (od trećeg do 12. razreda) kaže da koriste digitalne alate za učenje najmanje nekoliko dana u nedelji.

Gallup je takođe pronašao gotovo univerzalno oduševljenje među nastavnicima za korišćenje tehnologije. Među administratorima i direktorima škola, 96% u potpunosti ili donekle podržava „povećanu upotrebu alata za digitalno učenje u svojoj školi“, a gotovo isto toliko podrške (85%) pružaju nastavnici. Ali nije jasno da li se taj žar temelji na dokazima. Na pitanje da li “ima mnogo informacija o efikasnosti” digitalnih alata koji su koristili, samo 18% administratora odgovorilo je da, zajedno sa oko četvrtine nastavnika i direktora. Druga četvrtina nastavnika rekla je da ima malo ili nikakvih informacija.

Opasnost od oslanjanja na tehnologiju i IKT (informaciono-kompjuterske tehnologije) posebno je izražena u obrazovanju za opismenjavanje i na ranom nivou.

(Izvor: MIT)

Zašto su ovi IKT uređaji toliko korisni za učenje?

Nude se razna objašnjenja. Kada učenici čitaju tekst sa ekrana, prikazano je da upijaju manje informacija nego kada ih čitaju na papiru. Drugi često citirani krivac je odvraćanje pažnje koje uređaji donose. Upravo ovo je možda bio i najveći izazov online učenja u okolnostima karantina i pitanja uslovnosti koje đaci imaju za praćenje nastave. Teret je svakako pao i na roditelje, a odgovornost na decu. Možda korišćenje tehnologije jeste praktično, ali kao što znamo, edukacija je mnogo više od prelaženja kurikuluma. Organizacija vremena, opšta situacija neizvesnosti, stresovi oko posla, krize u porodici, strahovi i realne opasnosti, medicinski izazovi tokom korone i pandemije COVID-19 svakako su bili nešto što je trebalo uzeti u obzir kako u radu sa đacima, tako i u pristupu nastavi.

Istina je pak da je ovaj vid učenja, kao i korišćenje digitalnih alata u nastavi nešto što tek treba analizirati, kao i benefite i izazove koji postoje. Koliko je ovaj vid nastave efikasan i efektivan ili nije, najbolje je pratiti iz same prakse.

­­­­­­­Online nastava u praksi iz iskustva pedagoga Slavice Vitezović, Banja Luka

Šta je zapravo značila online nastava za sve uključene u proces? Koje su posledice i izazovi iza ovog vida učenja koje nije deo lifelong learning koncepta neminovnog u današnje vreme, koliko neophodnost koja je svakako najviše uticala na decu?

U situaciji u kojoj je svakako glavni cilj online nastave bio da se dovrše nastavni i obrazovni procesi za učenike osnovnih i srednjih škola u Bosni i Hercegovini, u oba entiteta je zbog prekida redovne organizovana upravo online nastava, posredstvom televizije, interneta i na druge načine. Nastavnici i đaci funkcionisali su i putem uglavnom Viber grupa, a usmerenost roditelja i nastavnika jednih na druge bila je možda i veća nego pre. Neophodnost saradnje i učešća roditelja u nastavnom procesu pokazala je i ono što je pedagozima dobro poznato, a to je koliko je važno, ali i teško ulagati energiju i snagu u buduće naraštaje, organizovati se i biti prilagodljiv i brzo reagovati u svakoj situaciji.

Opšte mišljenje je da je digitalna alternativa u vidu online nastave jedna nužnost, a u skoroj budućnosti sasvim moguće i redovan, sastavni deo obrazovnog i nastavnog procesa. Već dugo se kompjuterski potpomognute tehnike nastave primenjuju u državnom i privatnom sektoru obrazovanja, a ova situacija za mnoge je bila samo dodatna motivacija da ubrzaju proces primene dostupnih i praktičnih rešenja i alata u nastavi.

Ne postoje bolje osobe za ovaj uvid od samih učesnika u tome, a za ovaj članak, razgovarali smo sa učiteljicom Slavicom Vitezović, koja je jedna od brojnih sjajnih i požrtvovanih pedagoga koji su preuzeli teret online nastave za osnovne i srednje škole u Republici Srpskoj.

Šta je bio najveći izazov u adaptaciji i prelasku na online nastavu?

– Jedan od najvećih izazova koje smo imali kada je u pitanju nastava na daljinu svakako jeste bilo veoma kratko vrijeme koje su učenici imali da nastavu na daljinu prihvate kao obaveznu, redovnu i jedinu i organizuju svoje vrijeme i dnevne aktivnosti, u okolnostima sa kojima se svi ukućani prvi put susreću.

Za roditelje je period nastave na daljinu, sigurno, bio najveći teret i moram da kažem da su roditelji pokazali visok nivo odgovornosti, tolerancije i spremnosti da se posvete pomoći u učenju svoje djece, na najteži mogući način, naročito kada se govori o roditeljima koji imaju više đaka u kući.

Kako su se deca adaptirala na ovaj vid učenja i kako je ovo uticalo na socijalni aspekt razvoja kod dece?

– Na početku je bilo problema sa samim uspostavljanjem komunikacije, u smislu da je bilo učenika koji nisu imali adekvatne uređaje za praćenje nastave, slanje zadataka učiteljima na uvid i primanje povratnih informacija. Pored toga, bilo je i učenika koji nisu imali internet, a koji je nužan resurs kada je u pitanju online nastava.

Kada su problemi te vrste otklonjeni, veoma brzo su se i učenici i nastavnici adaptirali na način komunikacije putem raznih platformi za učenje i obrazovanje.

Na početku organizovanja nastave na daljinu, bez obzira na teškoće i potpuno nov način rada, kod učenika je primijećena ogromna motivacija za takav način rada, što je, svakako, bila olakšavajuća okolnost pri uspostavljanju i održavanju svakodnevne online komunikacije između učitelja i učenika.

Što se tiče socijalnog aspekta razvoja kod djece u pomenutim okolnostima, možemo reći da postoje dobra i loša strana.

Dobra strana je ta što su učenici sticali znanje u „porodičnom krugu“, gdje je sigurno bilo važno uspostaviti što prisniju i što pozitivniju komunikaciju sa svim ukućanima, obratiti pažnju i poštovati slobodno vrijeme ukućana, kao i vrijeme koje je svima pojedinačno potrebno za rad i neke druge aktivnosti.

Kao lošu stranu, posebno kada su u pitanju djeca manjeg uzrasta (osnovna škola), svakako bih navela razdvojenost od vršnjaka, od školskih uslova na koje su navikli, vanškolskih aktivnosti, itd.

Kolika je uloga pedagoga u životu dece, kako inače, tako i u okolnostima krize kakvu smo prošli?

– Uloga učitelja u životu svakog djeteta je, u svim uslovima, višestruka. Djeca učitelja doživljavaju kao člana porodice. Mnogo djece u učitelju vidi uzor, pa je prirodno da svaka izgovorena riječ i  svaki upućen pogled ili gest, od strane učitelja, treba uvijek da bude naklonjen stvaranju međusobnog povjerenja i jačanju samopouzdanja kod djece. Učitelj je naviknut na to, ali kada je u školi, kada su đaci ispred njega, u klupama, kada čas traje 45 minuta i kada „nastava“ ima svoj početak i svoj kraj.

Međutim, u ovakvim, kriznim okolnostima, učitelji su imali zaista veliku odgovornost, jer je bilo potrebno svakodnevno, može se reći u „neograničenom“ vremenskom okviru, uspostaviti komunikaciju sa svakim učenikom pojedinačno (koristeći individualan pristup za svakog učenika), a da ta komunikacija ima sve aspekte odnosa učitelj – učenik.

Kako je za vas izgledalo voditi online nastavu i na nacionalnoj televiziji?

– Što se tiče realizacije nastave na nacionalnoj televiziji, u okolnostima u kojima je nastava bila izvođena, lično smatram da smo, svi, dužni dati na raspolaganje svoje znanje i iskustvo iz oblasti obrazovanja djece. Ovo je pre svega jer smo mi, učitelji, zajedno sa roditeljima, odgovorni za cijelu naciju. Pri tome, naravno, mislim na opismenjavanje djece, pravilnu socijalizaciju i spremnost za život.

Sam proces realizacije nastave je bio, iako potpuno nov, veoma jednostavan. Nastavni plan i program se realizovao prema utvrđenim sadržajima i ishodima učenja za svaki razred. Svaki od nastavnika je imao mogućnost da svoj čas, odnosno nastavne sadržaje, realizuje na sebi svojstven način. Nakon što spremimo materijale za prezentovanje, bilo je potrebno sve ih poslati u Republički pedagoški zavod Republike Srpske, na uvid i odobrenje, što je predstavljalo još jednu „sigurnost“ da će đacima svi sadržaji biti predstavljeni sa što manje ili bez eventualnih grešaka i nejasnoća. U samom televizijskom studiju, koji je predstavljao najveću novinu za nastavnike, vrijedno i profesionalno je radila ekipa za snimanje i tonsku obradu, koja je bila posebna pomoć nastavnicima u realizaciji nastavnih sadržaja putem malih ekrana. Lično, nisam imala dvojbu da li ću stati pred kameru u jednom od, rekla bih, najkriznijih momenata za učenje i sticanje novih znanja.

Koliko je važna saradnja između pedagoga i roditelja u procesu razvoja dece?

– Kada je bila riječ o ulozi učitelja u životu djece, koji je odgovoran za dobar međusobni odnos, jednako smatram da je veoma važna i, u većini situacija, ključna, saradnja između učitelja i roditelja. Od polaska djeteta u školu, pa do kraja njegovog školovanja, saradnja škole i roditelja predstavlja temelj zdravog odnosa djeteta prema školi i učenju, a zatim i u kreiranju slike o sebi, svijetu i međuljudskim odnosima.

Imate li neke savete za roditelje i đake za naredni period?

– Situacija, u kojoj smo se svi jednako našli nam je pokazala da su međusobno poštovanje i saradnja ključ za postizanje dobrih i željenih rezultata. Moram da kažem da smo se odlično snašli u novoj, neočekivanoj i nesvakidašnjoj situaciji, što znači da smo imali temelj za uspješno prevazilaženje novonastale krize i pratećih problema. Moj savjet bi, upravo, bio da svaku situaciju treba posmatrati isključivo kao izazov i da se uvijek treba nastojati, što prije, prilagoditi novim uslovima života i rada, jer to doprinosi brzoj akciji i dobrim rezultatima.

Šta je pred nama, ne možemo u ovom trenutku znati. Ovo je možda iskustvo koje će pomoći ponovo, možda dovesti do pomaka u samoj redovnoj nastavi, možda, možda ne. Ali sigurni smo u to da je upravo ogromno iskustvo, dobar kadar i volja pedagoga u regionu uspela da prebrodi jedan veliki izazov. Nemamo neki bolji zaključak sem da im se zahvalimo u ime svih nas, sve dece i roditelja, za trud, zalaganje i napore uložene da makar sa strane škola ovaj period prođe sa što manje stresa i potresa.

Dragi pedagozi – HVALA VAM!

Marija Todorović – Aska

The post Iskustvo učiteljice tokom vanrednog stanja: Uspeli smo svi, deca, roditelji, pedagozi! appeared first on Moodiranje.

U skladu sa proizvođačevom zamisli, većina nas gaji posebna osjećanja prema baš onom ćošku, treće po redu, planete Mliječnog puta, gdje se odigrao prvi najvažniji trenutak u curiculum vitae-u svake individue, što naš dolazak na svijet jeste.

[bs-quote quote=”Polazna tačka za mene je Banja Luka. Nisam mogao da je odaberem, birala je ona mene. Nije li onda logično da njome počnu i druge stvari u životu, između ostalog i  prvi članak za moodiranje.rs?” style=”default” align=”left” author_name=”Momčilo Močević” author_job=”kolumnista” author_avatar=”https://moodiranje.rs/wp-content/uploads/2018/05/momcilo.jpg”][/bs-quote]

Banja Luka je grad, najveći u Republici Srpskoj (jednom od dva entiteta koji sačinjavaju državu Bosnu i Hercegovinu), sa veoma nedefinisanim brojem stanovnika. Među Banjalučanima ćete čuti brojke od 200 000 do 300 000, s tim što rezultate zvaničnog popisa stanovništva iz 2013. koji su glasili 185 042 stanovnika “krajiške ljepotice”, niko ne shvata ozbiljno. Sjedišta najvažnijih institucija Republike Srpske nalaze se u Banjoj Luci (zakonodavne vlasti – Narodna skupština, izvršne – Vlada i Predsjednik Republike, sudske – Vrhovni i Ustavni sud) međutim i dalje se Banja Luka ne naziva glavnim gradom Republike, jer član 9. Ustava iste, to nije tako predvidio, a ono što piše na papiru ipak na kraju mora biti istina, koliko god činjenice govorile suprotno. Pravnici to najbolje znaju (ili oni koji to žele postati).

Banski Dvor, Foto: Pavle Miovčić

Dakle, ovaj moj “centar” Republike vremenom je postao prepoznatljiv po određenim specifičnostima, koje su ga izdvojile od drugih centara i necentara u regionu. Banja Luka je grad prošlosti, istorije, koja ispunjava njenu dušu. Jedan od glavnih spomenika je tvrđava Kastel, dijelom sagrađena u drugom vijeku po Hristovom rođenju od strane Rimljana, za vrijeme principata. Iako je Kastel najstarija građevina takve vrste, dokazi o ljudskim naseobinama sežu u daleko ranija vremena. I danas je Kastel veoma živ, a niko nema dalekosežnije pamćenje od njega.

Tik uz banjalučki dvorac, teče rijeka Vrbas, kojom plove banjalučki dajaci. Dajak je jedinstvena vrsta čamca, izmišljenog baš ovdje kod nas. Vozi se na unikatan način, uz pomoć motke kojom se čamac odguruje od riječno dno i tako dobija potrebno ubrzanje. Zanimiljivost je i to, što je po svemu sudeći, dajak prvobitno bio naziv upravo za tu motku, pa se kasnije prenio i na samo plovilo. Pomenuo bih još jednom Vrbas, ali vrlo kratko. Za tu rijeku vezane su mnoge priče i događaji, ipak za mene on znači život Banja Luke. Dok god voda protiče ispod Gradskog mosta i kraj Kastela, grad postoji i živi. Banja Luka i Vrbas su jedno.

Reka Vrbas; Foto: Pavle Miovčić

Trg Krajine i Gospodska ulica su srce, središte, vjerovatno petog najvećeg srpskog grada na planeti. Još jedna zanimljivost je i to, što iako je glavno banjalučko šetalište oduvijek bilo poznato kao Gospodska ulica, to nikada nije bio njen zvaničan naziv. Kao što nije ni danas, jer ćete naići na table na kojima piše “Ulica Veselina Masleše”.

Preko puta pomenutog Trga Krajine je park, koji nosi ime čuvenog pjesnika i književnika Petra Kočića, sa već kultnim spomenikom, a spomenik još jedne ličnosti, daje prepoznatljiv izgled gradu na Vrbasu. To je zdanje naspram Sabornog hrama Hrista Spasitelja (prvobitno posvećenog Svetoj Trojici, koji su ustaše bombardovale i uništile 1941.), koje predstavlja figuru bana tadašnje Vrbaske banovine, Svetislava Tise Milosavljevića, koji je za svoje vladavine od turske kasabe, Banja Luku pretvorio u moderan grad.

Centar Banjaluke. Ulica Kralja Petra I, Foto: Pavle Miovčić

U samom gradskom jezgru, ali i njegovoj okolini, nalazi se više vjerskih objekata, koji svjedoče o multikulturalnosti i različitim periodima kroz koji je prolazio tokom svoje duge istorije.

Banja Luku, svako ko je u njoj ikada bio, pamti na sebi svojstven način. Neko po navedenim znamenitostima, neko po nekadašnjim (što individualnim, što kolektivnim) uspjesima ovdašnjih sportista, možda i po zelenilu i parkovima, ali čest je slučaj da prva asocijacija uz ime Banja Luka, bude, ništa drugo, do ćevap. Vrlo unikatan, specifičnog i gotovo savršenog ukusa. Ćevapi naravno, nisu jelo koje izmišljeno u Banja Luci, međutim ova naša varijacija na temu, jeste. Doći u ovaj grad, a ne probati domaće ćevape je kao u Parizu ne uslikati se kraj Ajfelove kule. To se mora.

Trg Krajine, Foto: Pavle Miovčić

Kažu i da u mom gradu žive pripadnice ljepšeg pola, koje su dokaz zašto se taj pol od dva postojeća, naziva ljepšim. Kako će jedna osoba, meni izrazito bliska, posebnu pažnju obratiti na ovaj dio teksta, moram birati svaku upotrebljenu riječ i najpametnije bi bilo skratiti ga što je više moguće. Priča se da je “ljepota u oku posmatrača”, pa posmatrači, dođite i uvjerite se sami. Jedan članak svakako nije dovoljan da bi predstavio sve ono što jedan grad ima da ponudi.

Prirodne ljepote, građevine, kulturni, umjetnički, naučni i sportski sadržaji, noćni život,  šetališta, parkovi, rijeka i rječice i na samom kraju stanovnici grada, ono su što Banja Luku čini jedinstvenom i vrijednom pažnje. Sve do sada rečeno, odgovor je na pitanje koje se nalazi u nazivu ovog članka. Kako sam već napisao:

Banja Luka je grad prošlosti, ali i budućnosti.

Često, kada negdje otputujem, po povratku imam osjećaj da se mnogo toga promijenilo i da je dosta novog “niklo” za kratko vrijeme. Ulaganje u infrastrukturu (zgrade, saobraćajnice…) daje Banjaluci epitet velikog gradilišta. Vjerujem da ta činjenica, samo ide u prilog, nikako na štetu.

Svi vi koji do sada niste, savjetujem, posjetite Banja Luku, čvrsto vjerujem, naći ćete nešto po čemu ćete je upamtiti do kraja svog vijeka. Tokom kojeg godišnjeg doba će se taj susret desiti, treba udesiti prema ličnim sklonostima. Svoj grad najviše volim ljeti, ali i u svakom drugom dobu, pa ne mogu biti od koristi u tom pogledu.

Pa onda, s Bogom i do viđenja.

The post Banja Luka: Grad prošlosti i ćevapa koji ispunjava dušu appeared first on Moodiranje.