fbpx
Naslovna » Promo » Koliko košta disanje i hoće li nam uvesti porez i na to?

Koliko košta disanje i hoće li nam uvesti porez i na to?

U poslednjih nekoliko meseci, pored svega što može da zadesi ovaj narod, došli smo i do toga da je dovedeno u pitanje bukvalno ono najosnovnije ljudsko pravo – disanje.

Dopunjeno: 06. 09. 2023.

U moru informacija, dezinformacija, histerija, linčovanja i pravdanja, istina jeste da kada su u pitanju prirodne okolnosti ne postoje konstante, kao i to da jednako kao što se menja civilizacija, menjaju se i njene posledice i efekti po okolinu.

Šta je zagađenje vazduha

Zagađenje vazduha je definisano kao situacija koja podrazumeva prisustvo hemikalija, čestica ili bioloških materijala koji nanose štetu ili uzrokuju nelagodnost kod čoveka i drugih živih bića, odnosno koji ugrožavaju prirodnu sredinu u atmosferi.

Vazduh u tom smislu je definisan kao prozračna smeša prirodnih gasova i sitnih čestica koje imaju stalan sastav i koje se nalaze u stabilnoj ravnoteži. Međutim, vazduh iznad mnogih gradova je danas mračan i sumoran, a horizont nestaje u izmaglici. Smog je posledica zagađenja.

Šta su glavni uzorci zagađenja?

Do zagađenja vazduha dolazi kada se gasovi i mikroskopske čestice čađi (PM10 i PM2.5)[a] i prašine oslobađaju u Zemljinu atmosferu, što izaziva promenu prirodnog odnosa i koncentracije osnovnih komponenti vazduha. Smatra se da je moguće i da ove čestice dospeju u atmosferu prirodnim putem. To se dešava recimo kod oslobađanja usled vulkanskih erupcija i prirodnih požara. Ipak, mnogo češće je slučaj da one dospeju u atmosferu kao posledica čovekovih aktivnosti.

Glavnim zagađivačima smatraju se pre svega saobraćaj i industrija, jer tokom sagorevanja različitih oblika goriva u motorima ili fabrikama, osim oslobađanja energije, dolazi do ispuštanja i velike količine štetnih materija, kao što su ugljen-monoksid, ugljen-dioksid, sumpor-dioksid, oksidi azota, pepeo i čađ.

Ono čega smo bili svedoci u poslednje vreme jeste uticaj samih ljudi na lokalno zagađenje vazduha. Iako je pitanje u kojoj meri je ono bilo prisutno i pre, a koliko smo danas samo više u stanju da podatke pronađemo i pratimo ih, neizostavna je činjenica da ako znamo da neka praksa ne valja, makar pokušamo da pronađemo bolje i racionalnije rešenje, a ne da nam klimatizacija i ventilacija postanu noćna mora.

Ljudi zagađuju vazduh na mnogo načina: paljenjem šuma radi oslobađanja poljoprivrednog zemljišta, vožnjom automobila i aviona, radom u fabrikama i termoelektranama, sagorevanjem ogreva u domaćinstvima. U osnovi gotovo svih oblika aero-zagađenja je potreba čoveka za energijom koja se dobija na račun sagorevanja drveta, uglja, nafte ili prirodnog gasa. (izvor: wikipedia.org)

Gradski vazduh – žrtva koja se svesno prihvata

Gradski vazduh sadrži mešavinu zagađujućih gasova. Otrovni gasovi iz fabrika pomešani sa čađi, azotnim oksidima, ugljen-monoksidom i olovom iz automobila rastvaraju se u magli i formiraju smog.

Tokom vedrog mirnog dana, u prisustvu Sunčeve svetlosti odvijaju se mnogobrojne hemijske reakcije, usled kojih u smogu nastaju mnoga otrovna jedinjenja. Osobine smoga razlikuju se u godišnjim dobima. Zimi u smogu ima najviše čađi, oksida azota i sumpor-dioksida (zimski smog), a leti ima najviše ozona, vodonik-peroksida i azotovih oksida (letnji smog). Smog je sve više prisutan u velikim gradovima. U Los Anđelesu se ponekad ne vide mostovi od smoga.

Priroda uzvraća udarac

Nisu ljudi doduše jedini koji zagađuju vazduh. I priroda ima svoje izvore zagađenja vazduha.

Prirodni izvori zagađivanja vazduha su:

  • Deflacija(raznošenje zemlje i peska, sto je posebno izraženo u pustinjama, polu-pustinjama, stepama itd.)
  • Vulkani (pri jakim erupcijama izbacuju velike količine sitne i krupne prašine, ugljen-dioksida, sumpor-dioksida itd.)
  • Požari (sagorevanjem drvne mase oslobađaju se velike količine ugljen-monoksida, čađi, kancerogenih materija itd.)
  • Mineralni i termalni izvori(oslobađaju ugljen-dioksid, sumpor-vodonik, metan itd.)
  • Kosmička prašina(po proračunima A. B. Ivanova na našu planetu padne godišnje 2-5 miliona tona prašine iz kosmosa)
  • Okeani (mogu oslobađati ugljen-dioksid, ugljen-monoksid, sumporne okside, hloride itd.)

Šta kažu čelnici?

Andrej Šoštarić, doktor hemijskih nauka iz Gradskog zavoda za javno zdravlje kaže da “ne postoji jasna metodologija po kojoj gradovi mogu da se porede”.

“U različitim gradovima imate različite vidove zagađenja. Na primer, u Beogradu su osnovni problem suspendovane čestice, ali ako neki grad nema monitor za suspendovane čestice, kojima može da meri njihovu koncentraciju, ispada da je vazduh kvalitetan, tako da je to dosta nezahvalno”, kaže Šoštarić za BBC.

Kvalitetu vazduha u Beogradu svakako ne doprinose kućna ložišta i gust saobraćaj, ali Šoštarić objašava da dosta toga zavisi i od vremenskih prilika.

“Zimi je situacija gora jer se stvaraju klimatski uslovi koji pogoduju akumulaciji zagađujućih materija u nižim slojevima atmosfere. Zbog niskog pritiska i odsustva vetra, štetne materije se duže zadržavaju.”

Tako dolazi do takozvanih epizodnih zagađenja koja su karakteristična za period od oktobra do marta.

Šoštarić ističe da vazduh u Beogradu svakako “zna da bude zagađen”, ali smatra da nije među najzagađenijima ni u regionu, a kamoli u svetu. (izvor: BBC)

Mi se samo pitamo kakve veze ima to što nije najzagađeniji, ako zagađen u tolikoj meri-jeste?

Šta vi mislite?

Sajt preko kojeg se može pratiti zagađenje vazduha je: https://waqi.info/bs/

Zabranjeno je preuzimanje dela ili celog sadržaja bez navođenja i linkovanja izvora u skladu s Moodiranje Uslovima korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.

Podeli tekst:
Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

    NAJNOVIJE

    Moodiranje newsletter

    nema spamovanja i gluposti. samo kul stvari. jednom sedmično.

    Dopašće vam se još:

    MOODIRANJE

    © 2011-2025. Moodiranje. Sva prava zadržana. Izrada sajta: ХАЈДУЦИ