U redakciji smo ovih dana čudnim putevima algoritamskim stigli do raznih zanimljivih primera američkog old school repa. Krenulo je od A Tribe Called Quest, benda koji je krajem osamdesetih i početkom devedesetih doneo inovativni jazz-rap zvuk, ali nas je njihova muzika povukla dublje – ka korenima hip-hopa, ka onim pesmama koje su izgradile žanr i […]
Dopunjeno: 04. 02. 2025.
U redakciji smo ovih dana čudnim putevima algoritamskim stigli do raznih zanimljivih primera američkog old school repa. Krenulo je od A Tribe Called Quest, benda koji je krajem osamdesetih i početkom devedesetih doneo inovativni jazz-rap zvuk, ali nas je njihova muzika povukla dublje – ka korenima hip-hopa, ka onim pesmama koje su izgradile žanr i postavile standarde koje danas svi uzimamo zdravo za gotovo.
Malo po malo, shvatili smo da zapravo želimo da napišemo serijal tekstova o najboljim pesmama koje su oblikovale današnju hip-hop scenu, ali u međuvremenu izgradile celu jednu kultura otpora i bunta u narodima širom sveta. Stoga, predstavljamo vam prvu epizodu i prvu pesmu:
Dok smo se bavili ovim istraživanjem, u Srbiji se događa nešto što ne može da se ignoriše – najveći studentski protesti u poslednje dve decenije. Povod je bio incident s padom nadstrešnice, ali svi znamo da je to samo poslednja kap. Sve što se taložilo godinama, ako ne i decenijama, sada izlazi na površinu. Narod je uprkos svemu i svima ujedinjen u buntu, a muzika koja prati ovaj trenutak već je jasno definisana – “Ne želim da se plašim mraka”, “Ne lomite mi bagrenje” i “Vostani Serbie”. O tome smo već pisali na Moodiranju, pa ako niste, pročitajte ovde.
Paralela između onoga što se danas dešava u Srbiji i razvoja hip-hop muzike u Americi osamdesetih i devedesetih nameće se sama. U oba slučaja, radi se o buntu protiv sistema koji decenijama urušava društvo, o reakciji na nepravdu, siromaštvo i represiju, o osećaju da više nema nazad. Zato je sada pravo vreme da se prisetimo kako je američki hip-hop nastajao kao glas protesta, kako je evoluirao i koje su pesme kroz godine oblikovale njegovu borbenu stranu.
Počinjemo od pesme koja je sve promenila – “The Message” (1982) od Grandmaster Flash & The Furious Five. Ovo nije bila prva rep pesma, ali jeste bila prva koja je hip-hopu dala ozbiljan ton i pokazala da može biti mnogo više od zabave.
U Americi osamdesetih, kada su urbane zajednice bile u stanju slične frustracije, kada je nasilje raslo, siromaštvo se produbljivalo, a političari ignorisali stvarne probleme, pojavila se pesma koja je postala simbol tog trenutka – “The Message” od Grandmaster Flash & The Furious Five. To nije bila prva rep pesma, ali je bila prva koja je hip-hopu dala ozbiljan ton.
Pre nego što uđemo u pesmu, treba napraviti kratku distinkciju između ova dva pojma. Hip-hop je kultura, pokret koji se sastoji od više elemenata: repovanja (MC-ing), DJ-inga, breakdance-a i grafita. Rep je samo jedan deo tog pokreta – konkretno, muzički izraz koji je nastao iz MC-inga. Zato kada pričamo o “The Message”, govorimo o pesmi koja je definisala ne samo rep, već i ceo hip-hop kao platformu za izražavanje stvarnih problema zajednice.
Do 1982. godine, hip-hop je bio uglavnom zabavan, party muzika. Sugarhill Gang je doneo prvi veliki rep hit sa “Rapper’s Delight”, ali to je bio funky, plesni zvuk. Onda su se pojavili Melle Mel i Duke Bootee iz Grandmaster Flash & The Furious Five i doneli nešto potpuno drugačije – pesmu koja ne govori o žurkama, već o surovom životu u getu.
Ironično, Grandmaster Flash, čije ime stoji u naslovu pesme, nije učestvovao u njenom snimanju. Pesmu su nosili Melle Mel i Duke Bootee, ali je ona i dalje izašla pod imenom cele grupe.
Pre ove pesme, rep nije imao socijalnu dimenziju. “The Message” je bila prva koja je u rep donela priče o siromaštvu, nasilju, represiji i mentalnom pritisku života u urbanim sredinama.
Prvi put smo u repu imali pravi storytelling. Ova pesma nije samo niz rimovanih rečenica, već prava slika stvarnosti u kojoj su mnogi živeli. Linije poput “Don’t push me ’cause I’m close to the edge” nisu bile samo stihovi – to je bila stvarna emocija, frustracija, osećaj da si na ivici pucanja.
Njen uticaj bio je ogroman. Bez “The Message”, ne bi bilo Nasovog “N.Y. State of Mind”, 2Pacovog “Brenda’s Got a Baby”, Kendrickovog “Sing About Me, I’m Dying of Thirst”. Ovo je pesma koja je dokazala da rep može biti ozbiljna umetnička forma, ne samo zabava.
“A child is born with no state of mind, blind to the ways of mankind” – Početak koji udara kao šamar. Od prve linije, pesma daje do znanja da je ovo priča o realnosti.
“It’s like a jungle sometimes, it makes me wonder how I keep from going under” – Ikonična linija, refren koji se ponavlja kroz pesmu i pojačava osećaj pritiska i haosa.
“Don’t push me ’cause I’m close to the edge” – Rečenica koju i danas svi znaju. Osećaj besa, ali i bespomoćnosti, savršeno sažet u jednoj liniji.
Pre nje, niko nije ozbiljno repovao o siromaštvu. Nakon nje, to postaje standard.
Ovo je blueprint za conscious rap – Public Enemy, Dead Prez, Kendrick Lamar, svi oni duguju nešto ovoj pesmi.
Njen beat je inspirisao buduće producente. Kad danas čuješ storytelling pesmu sa teškim basom i jednostavnim sintisajzerima, dugujemo to “The Message”.
Ako danas poslušaš “The Message”, shvatićeš da ona nije izgubila na snazi. Produkcijski zvuči kao vreme u kojem je nastala, ali tekst je i dalje brutalan i relevantan.
Isto kao što danas u Srbiji gledamo kako se generacije mladih, umornih od nepravde i stagnacije, ujedinjuju u protestima, tako su osamdesetih u Americi ljudi kroz ovu pesmu videli svoju svakodnevnu borbu. To je ono što pravu umetnost čini bezvremenom – pesme koje ne pričaju samo o trenutku u kojem su nastale, već o osećaju koji se ponavlja kroz istoriju.
“The Message” nije samo pesma – to je prvi pravi dokaz da hip-hop može biti moćno sredstvo društvene promene. Ako voliš rep, moraš znati ovu pesmu. To je osnova svega što je došlo posle.
Sledeća epizoda u serijalu: Run-D.M.C. – “It’s Like That” (1983) – Kako je hip-hop postao tvrd i ozbiljan?
Koje su vaše uspomene na “The Message”? Pišite nam.
Zabranjeno je preuzimanje dela ili celog sadržaja bez navođenja i linkovanja izvora u skladu s Moodiranje Uslovima korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
© 2011-2025. Moodiranje. Sva prava zadržana. Izrada sajta: ХАЈДУЦИ