Često se na društvenim mrežama ili u kafanskim razgovorima provuče fraza: „Odrekla se karijere zbog porodice“.
Dopunjeno: 12. 01. 2025.
Nekima je to pohvala. Drugima nezamislivo. Trećima još jedan primer kako društvo vešto, gotovo neprimetno, nameće ženi da bira – ili-ili. Da li je zaista neophodno da se balans između porodice i karijere lomi baš na njenim leđima? Da li smo osuđeni na ovo tradicionalno „ili porodica ili posao“ kao jedini ispravan model?
Ono što najviše para nerve jeste implicitna obaveza da upravo žena bude ta koja će se „žrtvovati“. Naravno, patrijarhalno društvo će to lepo upakovati u mašnu sa natpisom: „Majčinska ljubav je najvažnija“, „Niko ne može da zameni mamu“, ili ona legendarna: „Karijera može da čeka, deca su mala samo jednom.“
Naravno, deca jesu mala samo jednom – ali, čekaj malo. Zar nije i žena jedna? Zar njene ambicije, snovi i talenti ne zaslužuju da žive u punom kapacitetu? Zašto bi se uspešna karijera nužno kosila sa brigom o porodici? Da li tata ne zna da skuva ručak, preuzme bolesno dete iz vrtića ili zakuca ekser za ram slika? Ili smo još uvek zaglavljeni u vremenu kada je jedini alat u njegovim rukama bio daljinski?
Svet je pun žena koje su pokazale da je moguće imati i porodicu i uspešnu karijeru – i to na najvišem nivou. Pogledajte Jacindu Ardern, bivšu premijerku Novog Zelanda, koja je tokom mandata rodila dete i javnosti pokazala kako izgledaju liderstvo i roditeljstvo u praksi. Ili Serenu Williams, jednu od najboljih teniserki svih vremena, koja je nakon rođenja ćerke Olimpije nastavila da dominira na terenu, dok balansira između sporta, preduzetništva i majčinstva.
Tu je i Indra Nooyi, bivša direktorka PepsiCo-a, koja je postavila temelje za moderni korporativni svet, dok je istovremeno gajila dve ćerke. Da, nije bilo lako. Da, sve one su imale izazove, ali su uspele. Njihovi primeri nas podsećaju da svet nije binaran, crno-beli sistem gde moraš birati između porodice i karijere.
Kada pričamo o žrtvovanju karijere zbog porodice, retko čujemo pitanje: „A šta muž?“ Niko ne pita zašto on nije ostavio posao da bi bio posvećen porodici. Kada se žena povuče s posla, to je ljubav. Kada se muškarac povuče, to je često viđeno kao neuspeh. Eto gde je problem. Represija se često ne vidi jer je normalizovana.
U određenim društvima, gde je život sporiji, gde je zajednica oslonac, a ekonomski pritisci manji, možda takva odluka i može biti pozitivna. Ako je žena sama odlučila da se povuče, bez pritiska porodice, muža ili društva, to je njen izbor i treba ga poštovati. Ali budimo realni – koliko često je to zaista njen izbor?
Ključna reč je izbor. Nije poenta da svi jure vrhunsku karijeru ili da svi postanu super roditelji. Poenta je da žena ne treba da oseća krivicu ni ako ostane kod kuće, ni ako odluči da izgradi karijeru. Ako supružnici dele obaveze, ako muškarac može jednako da se posveti deci, ne bi trebalo da bude dileme – sve može, kada postoji ravnoteža i podrška.
Na kraju, pre nego što nekome sledeći put izgovorite onu frazu „odrekla se karijere zbog porodice“, zapitajte se: Da li je morala? Da li je želela? I da li ste spremni da to isto kažete za muškarca?
Zabranjeno je preuzimanje dela ili celog sadržaja bez navođenja i linkovanja izvora u skladu s Moodiranje Uslovima korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
© 2011-2025. Moodiranje. Sva prava zadržana. Izrada sajta: ХАЈДУЦИ