Dana 26. septembra 1983. godine, svet je bio na ivici nuklearnog rata.
Dopunjeno: 29. 01. 2025.
Usred Hladnog rata, gde su tenzije između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza bile na vrhuncu, jedan čovek je svojom smirenošću i odlučnošću sprečio katastrofu globalnih razmera. Taj čovek bio je Stanislav Jevgrafovič Petrov, sovjetski pukovnik zadužen za protivvazdušnu odbranu.
Te kobne noći, Petrov je bio dežurni oficir u sovjetskom centru za rano upozorenje. Odjednom, sistem je signalizirao da su SAD lansirale pet nuklearnih projektila prema Sovjetskom Savezu. Signal je bio jasan, alarm je bio glasan, a protokol jednostavan: obavestiti nadređene kako bi Sovjetski Savez mogao odgovoriti nuklearnim udarom.
Međutim, Petrov je zastao. Uprkos ozbiljnosti situacije i pritisku pod kojim se nalazio, odlučio je da ne veruje izveštajima kompjuterizovanog sistema. Na osnovu svoje intuicije i logike, procenio je da bi prvi američki udarac, ako bi zaista bio nuklearni, bio mnogo masivniji. Zaključio je da je najverovatnije reč o grešci u sistemu.
Petrov nije preneo informacije nadređenima. Preuzeo je ogromnu odgovornost na sebe i odlučio da sačeka dodatne potvrde. Ubrzo se ispostavilo da je sistem pogrešno protumačio refleksiju sunčeve svetlosti od oblaka kao lansiranje projektila. Njegova odluka sprečila je lančanu reakciju koja bi, gotovo sigurno, dovela do Trećeg svetskog rata i uništenja ogromnog dela civilizacije.
Iako je svojim postupkom spasao svet, Petrov nije dobio priznanje odmah. Zbog vojne tajnosti i političkih razloga, ovaj incident je ostao skriven sve do 1998. godine. Kada je istina izašla na videlo, svet je saznao za herojstvo jednog čoveka koji je izabrao razum i humanost umesto slepog pridržavanja protokola.
Petrov je za svoj postupak dobio nekoliko međunarodnih priznanja, uključujući nagradu Ujedinjenih nacija 2006. godine, gde je nazvan „čovekom koji je sprečio nuklearni rat“. Međutim, u intervjuima je skromno odbacivao titulu heroja. Kako je rekao: „Samo sam radio svoj posao.“
Petrov je postao poznat i kroz dokumentarni film „Crveno dugme i čovek koji je spasao svet“ (The Red Button and the Man Who Saved the World). U njemu je iskreno govorio o svom iskustvu, dodajući da čak ni njegova supruga nije znala šta se dogodilo tog dana. Na njeno pitanje šta je uradio, jednostavno je odgovorio: „Ništa.“
Petrov je preminuo 19. maja 2017. godine u Frjazinu, ostavivši za sobom priču o ljudskosti i odgovornosti. Njegova odluka da ne pokrene alarm bila je više od profesionalne procene – to je bio čin verovanja u razuman svet.
Priča Stanislava Petrova podseća nas na to koliko su hrabrost, smirenost i moralna odgovornost važni, čak i u najtežim trenucima. U vremenu kada su tehnologija i pritisci savremeni koliko i tada, važno je da se setimo da često nije mašina, već čovek, taj koji spašava svet.
Zabranjeno je preuzimanje dela ili celog sadržaja bez navođenja i linkovanja izvora u skladu s Moodiranje Uslovima korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
© 2011-2025. Moodiranje. Sva prava zadržana. Izrada sajta: ХАЈДУЦИ