Digitalne konferencije su prozor u svet digitalnog marketinga, tehnologije, analitike i drugih oblasti koje oblikuju savremeno poslovanje. One pružaju priliku da se informišemo o najnovijim trendovima, alatima i tehnikama koje omogućavaju preduzećima da rastu i uspevaju u sve konkurentnijem digitalnom okruženju. U regionu Balkana, gde su tehnološki i digitalni ekosistemi u porastu, ove konferencije igraju ključnu ulogu u oblikovanju budućnosti poslovanja.

Jedan od najznačajnijih aspekata digitalnih konferencija je mogućnost umrežavanja. Učesnici dolaze iz različitih delova Balkanskog regiona i šire, što stvara priliku za razmenu ideja, iskustava i resursa. Ovo umrežavanje otvara vrata novim poslovnim prilikama, partnerstvima i saradnji koje mogu doprineti ekonomskom rastu regiona. Digitalne konferencije takođe omogućavaju prisustvovanje predavanjima i radionicama sa vodećim stručnjacima iz industrije, što može pomoći u sticanju novih veština i znanja.

Zašto je Konverzija dobar primer razvoja regionalnih stručnih zajednica?

Saradnja je ključni faktor za uspeh regiona Balkana u digitalnom svetu, a Konverzija je konferencija koja to upravo i pokazuje. Kroz digitalne konferencije, preduzeća i pojedinci imaju priliku da se povežu sa drugima koji dele slične interese i ciljeve. Ove veze mogu dovesti do zajedničkih projekata, razmene resursa i strateške saradnje koja može poboljšati konkurentnost regiona na globalnom tržištu.

Lično svedočim tome da nakon tačno 5 meseci, mogu iz iskustva reći da praktični primeri i količina aktuelnih informacija, kao i znanje koje se dobija jesu momentalno primenjivi, štede vreme, resurse i samim tim uvećavaju poslovni prihod.
-Marija Todorović

Konverzija kao mesto za aktuelna znanja i obrazovanje

Važnost digitalnih konferencija se ogleda i u oblasti obrazovanja. Ove konferencije pružaju priliku za kontinuirano učenje i usavršavanje, što je ključno za održavanje konkurentske prednosti u brzo menjajućem digitalnom okruženju. Učesnici imaju priliku da čuju najnovije informacije i najbolje prakse od stručnjaka iz industrije, što može unaprediti njihove veštine i doprineti profesionalnom razvoju.

Zato Konverzija dovodi 20 vrsnih eskperata iz ranih oblasti. Fokus je na prodajnim aspektima poslovanja, pa bih rekla da je ova konferencija najbolja za firme i one koji se prodajom bave. Za opšti marketing, posebno je akcenat na SEO i reklamiranju. Ono što se može unaprediti jesu radionice i predavanja o kontentu, vođenju biznisa recimo, kao i psihološkim aspektima digitala.

Digitalne konferencije su vitalna komponenta razvoja digitalne ekonomije u regionu Balkana. One omogućavaju umrežavanje, saradnju i obrazovanje, stvarajući tako osnovu za uspešno poslovanje i inovacije. Kroz ove konferencije, Balkanski region postaje sve konkurentniji i spremniji za izazove digitalnog doba.

Ne iznenađuje zato niz pobednika ove godine (info sa sajta Konverzije):

1. Google Ads – Treba li ljude ili ne?

Google Ads je najkorišteniji oglasni sustav današnjice. Odgovoran je za većinu Google prihoda. Google unapređuje Ads sustav, a svaka promjena vodi u smjeru veće automatizacije sustava. U prezentaciji će se pokazati gdje su ljudi nepotrebni, a gdje nezamjenjivi.

2. Da li se razumemo?

Da li ste sigurni da to što želite da kažete druga strana razume onako kako ste zamislili? Da li smo svi isti ili možda ne? Hajde da pričamo o tome i da se malo bolje upoznamo, a vremenom, možda, i razumemo. Zvuči čudno? I to je ok, ja sam čudan, i nisam jedini. I vi ste, verovatno, meni čudni, pa šta sad?

Posebno dobar primer toga jeste Konverzija koja se tradicionalno organizuje već petu godinu. Konferencija se održava tokom dva dana u Banja Luci, u dve sale (velika i mala), pri čemu se otvaranje konferencije, keynote predavanja, klinike, dodela nagrada i zatvaranje konferencije održavaju samo u velikoj sali za sve učesnike.

Misija Konferencije Konverzija je da pruži kvalitetnu platformu za razmenu znanja iz oblasti digitalnog marketinga i povezivanje stručnjaka iz regiona. Takođe, organizatori žele da podstaknu nesebično deljenje znanja i iskustva, uz praćenje svetskih trendova u organizaciji konferencija. Vizija Konferencije je da postane interaktivna platforma za edukaciju i zapošljavanje unutar digitalnog marketinga do 2028. godine.

Mi im od srca želimo sreću i da se toliko bar i više pratimo!

Ne propustite rane prijave svake godine i popuste za studente!

Ovogodišnji info o ulaznicama kao primer:

Prodaja ulaznica za Konverziju se odvija u tri ciklusa: Na početku prodaje, najveći popust ostvaruju pretplatnici newslettera. Nakon toga prodaja javno počinje uz nešto niži popust i traje do sredine januara. To su takozvane early bird ulaznice. Potom je ulaznice moguće kupiti sa još nižim popustom sve do uskršnjih praznika. Nakon praznika moguće je kupiti ulaznice isključivo po punoj ceni.

Za firme koje žele količinski popust postoji ponuda 4+1 gratis. Ova pogodnost obračunava se automatski kada u korpu dodate 4 ulaznice.

Kupone sa popustom moguće je jedino dobiti putem newslettera. Nakon što dobijete svoj kupon, moći ćete nakon odabira ulaznice i tokom procesa kupovine da ga unesete u za to namenjeno polje. Za sve probleme i pitanja, tu je chat za pomoć.

HUMANI ASPEKT: KUPOVINOM ULAZNICE POMAŽETE DECI

The post Moderno poslovanje uz digitalne konferencije: Konverzija kao vodeći primer appeared first on Moodiranje.

Konferencija Konverzija iz godine u godinu donosila je razne novitete i poboljšanja, sa fokusom na pružanje korisnih predavanja iz oblasti digitalnog marketing, zbog čega je uspjela da postane edukativni događaj koji se ne propušta.

Jubilarno održavanje će obilježiti svi dosadašnji najbolji segmenti – od nagrađenih predavača tokom prethodnih godina održavanja, preko unapređenih klinika tokom kojih se uživo analiziraju sajtovi, kampanje i profili učesnika, do sjajnih partnera i propratnih sadržaja.

Prodaja je počela u decembru prošle godine i već oko 70% kapaciteta je popunjeno. Organizatori zato apeluju da svi zainteresovani svoje mjesto obezbjede kupovinom ulaznice na www.konverzija.org što prije.

“Zbog korisnosti i primjenjivosti lekcija koje pružimo, iz godine u godine nam dolaze isti učesnici, a broj zainteresovanih se povećava konstantno. To je dokaz kvaliteta. Neke agencije i kompanije šalju i po 15-20 članova svojih timova i ne propuštaju Konverziju nikada. Zbog toga se ulaznice brzo rasprodaju, a sama lokacija održavanja je takva da ne možemo povećavati kapacitet jednom kada popunimo predviđenih 500 mjesta”, kažu organizatori.

Do 1. aprila je aktuelan i popust 10%, koji možete ostvariti korištenjem koda MOODIRANJE  tokom procesa narudžbe ulaznica na zvaničnom sajtu. Nakon toga, ulaznice će biti dostupne samo po punoj cijeni , u slučaju da se do tada ne rasprodaju.

Pored redovnih sadržaja, organizatori će nastaviti još jednu dobru tradiciju, a to je humanitarni aspekt događaja. Od svake prodane ulaznice 17 EUR će biti donirano organizaciji SOS dječija sela u BiH. Misija ove organizacije jeste pružanje stotinama djece toplo porodično okruženje, ljubav, osjećaj pripadnosti i edukaciju. Ukratko, priliku za bolju budućnost, što je ujedno cilj Konverziju u svakom pogledu.

Sve dodatne informacije, uključujući kompletan program i predavače koji će predavati, možete pogledati na www.konverzija.org.

NAGRAĐUJEMO ČITAOCE

Kod za popust je MOODIRANJE. ISKORISTITE 10% popusta!

(važi do 01.04.2023)

POGLEDAJTE KAKO JE PROTEKLA KONVERZIJA #4 2022. GODINE

The post Najavljena peta Konverzija: Na jubilarnom izdanju 20 vrhunskih stručnjaka i nekoliko noviteta appeared first on Moodiranje.

Jedan od tih događaja je i Regionalna digitalna konferencija Konverzija koja se ovog vikenda, 2-3.4.2022. ponovo odvija u Banja Luci.

Četvrta Konverzija će ugostiti 500 učesnika i 28 vrhunskih stručnjaka iz oblasti digitalnog marketinga u čarobnom ambijentu Banskog dvora u Banjoj Luci i na live stream-u.

Svrha Konverzije jeste nesebično deljenje stručnog znanja i iskustva, uz proaktivno umrežavanje svih učesnika.

Program konferencije se odvija dva dana u tri sale uporedo (velika, mala i live stream), pri čemu će se otvaranje konferencije, keynote predavanja, website klinike, dodela nagrada i zatvaranje konferencije održati samo u velikoj sali za sve učesnike. Učesnici mogu menjati sale od predavanja do predavanja u skladu sa ličnim preferencijama. Live stream sala je dostupna samo učesnicima koji su kupili Live Stream ulaznicu.

Brojni govornici koji će učestvovati na Konverziji, najavili su svoje segmente, ali i podelili svoje stavove o tome koliko je kontinuirana edukacija važna u karijeri i koliko ove vrste događaja znače posetiocima i učesnicima jednako.

Ognjen Bošković, growth menadžer sa platforme za doživotno učenje CXL ističe da je kada su u pitanju konferencije, bilo domaće ili u inostranstvu, najvažnija činjenica to da su one prvenstveno mesto za upoznavanje i građenje svoje poslovne mreže, pre nego konkretno učenje.

Konverzija ima upravo zato i laboratorije i biznis susretanja, kako bi pospešila saradnju i pomogla učesnicima i posetiocima da kroz 1-1 susrete sa vrhunskim stručnjacima iz regiona steknu uvide i dobiju savete u vezi poslovanja.

Anđelka Ducić ispred Symbiotika agencije istakla je želju za usavršavanjem, glad za nečim novim, kreativnost u traženju rešenja, spremnost na promašaje, ponos zbog svakog uspeha kao osnovu razvoja i napretka u karijeri. Njen segment pokriće multichannel marketing, a kako kaže, kupac današnjice je i sam omnichannel. On se kreće između tih kanala prilikom interakcije sa vašim brendom i očekuje vrhunsku uslugu i korisničko iskustvo na svakom od njih. Više o tome biće reči na Konverziji u Banja Luci.

Poslednji predavač poslednjeg dana biće Ivan Bildi (Likes&Cookies/Masterbox) i ovo će biti poslednja konferencija na kojoj ću pričati o FB oglašavanju. U poslu i karijeri se fokus prirodno pomera vremenom, a to je upravo ono što Ivan ističe. Susretanja uživo, posebno nakon predugog perioda pandemije, jesu nešto čega smo se svi uželeli, networking je nešto što ovakvim događajima daje posebnu vrednost.

Slično ističe i Ivana Čirković (Organ Vlasti/Kickstart). Pored fizičkih i virtuelnih susretanja, Ivana napominje da je proces učenja pronalaženje svih mogućih relevantnih kurseva i obuka i škola (mahom inostranih i od svetski poznatih, ostvarenih predavača); slušanje podkasta na teme koje su nekome bitne, kupovanje stručnih knjiga koje pomažu da se neke oblasti bolje i detaljnije shvate, a potom dalje i primene u praksi. Tema koju će nam ona predstaviti na Konverziji nije od onih uobičajenih po kojima je inače poznata. Potrudila se da svoj segment predstavi kroz prizmu korisnih, upotrebljivih stvari i situacija. U pitanju je drugačiji osvrt na nešto što svakodnevno koristimo a ne pridajemo mu veći značaj, a vrlo je korisno u sferi marketinga, brendiranja i networkinga.

Nemanja Živković ispred Funky Marketinga donosi nam uvide o B2B Content i Social media strategijama. Kada su u pitanju konferencije, Nemanja napoimnje da je u poslovnom svetu, doživotno učenje od suštinskog značaja za praćenje najnovijih trendova i najboljih praksi. Za ljude u marketingu, ovo znači da treba uvek biti u toku sa promenama u ponašanju potrošača, tehnologiji i tržištu. Ovo “biti u toku” dobija na važnosti danas, kad imamo pandemiju, kad imamo ratove blizu nas, i kad imamo revoluciju u načinu na koji poslujemo i zapošljavamo, a i kad imamo revoluciju u načinu na koji radimo marketing.

Šta su i drugi predavači ovogodišnje Konverzije imali da podele sa publikom možete pročitati na sjajnom blogu koji su za Konverziju učesnici sastavili ovde, kao i intervjue brojnih učesnika na sajtu LifeLong Learning Association.

Ove godine od svake ulaznice 7€ Konverzija će donirati u dobrotvorne svrhe. Sve informacije o tome pročitajte ovde.

The post Konverzija: Znanje kao resurs i kako do uspeha kroz umrežavanje i rad na sebi appeared first on Moodiranje.

Konferencija o digitalnom marketingu Konverzija Banja Luka

Četvrto izdanje jedne od najznačajnijih konferencija za digitalni marketing u regionu, Konverzija, održaće se 2. i 3. aprila u Banjoj Luci i ponovo okupiti relevantne stručnjake domaće marketing scene! Osim većeg broja predavača i učesnika, neki od noviteta su Live Stream događaja, dodatna, virtuelna sala za predavanja i humanitarni karakter konferencije.

Nakon dvogodišnje pauze prouzrokovane COVID pandemijom i otežanom epidemiološkom situacijom u regionu i svetu, Konverzija se vraća u Banju Luku 2. i 3. aprila 2022. godine!

U fantastičnom ambijentu Kulturnog centra Banski dvor, na dva dana će se okupiti oko 500 učesnika i čak 28 predavača, profesionalaca i eksperata u polju digitalnog marketinga, ali ovog puta uz nekoliko noviteta i poboljšanja.

Jedan od njih je humanitarni karakter konferencije, pa će tako od svake kupljene ulaznice 7€ biti donirano nekoj od najranjivijih kategorija u društvu, a ova praksa biće nastavljena i narednih godina.

Osim toga, organizatori događaja unapredili su i sam sadržaj konferencije kako bi nastavili postojeću tradiciju i opravdali rejting. Ovo je pre svega koristan događaj koji donosi važne i napredne lekcije učesnicima, koji su mahom marketing stručnjaci, marketing menadžeri u regionalnim kompanijama, frilenseri, pa čak i studenti koji žele da započnu svoju karijeru u ovoj industriji.

Šta dobijate posetom Konverzije #4?

Program Konverzije će biti zanimljiv i sveobuhvatan, sa naglaskom na aktuelne trendove i trenutno stanje u sferama oglašavanja, kreiranje sadržaja i osmišljavanja online biznis strategija. Sva predavanja su naprednog nivoa i imaće integrisane konkretne primjere i savete od relevantnih stručnjaka.

Osim klasičnih oblika predavanja, ove godine je uveden i novi format učenja koji se zove Klinika, a u okviru kojeg će četiri predavača u stvarnom vremenu optimizovati i analizirati konkretnu kampanju ili website nekog od učesnika. Ovo može biti i neka vaša kampanja ili website, ukoliko se prijavite.

Kompletan program i opise predavanja možete pronaći na www.konverzija.org, a svoje učešće možete osigurati kupovinom jedne od dva tipa ulaznica: Live Stream ili Standard. Razlika je u tome što sa Live Stream ulaznicom pratite događaj online i dobijate dodatni pristup trećoj, virtuelnoj sali, dok sa Standard ulaznicom prisustvujete predavanjima na licu mesta u Banskom dvoru.

Požurite i osigurajte svoje mesto jer je 70% kapaciteta već popunjeno, a uz naš jedinstveni kod “MOODIRANJE15” ostvarujete popust od 15%.
Za više informacija o događaju možete pratiti Konverzija Facebook stranicu.

The post Najefektivnija regionalna edukacija za web i marketing agencije ponovo u Banjoj Luci appeared first on Moodiranje.

#1 Druga pravila, druga igra

Svako novo okruženje nosi nove zakonitosti, svaki novi kraj nosi nova pravila, pa bilo to samo vezano za to gde ćete kupiti hleb, otići kod frizera ili na masažu. Mada ima to svojih otkrovenja, kao kad nađete raju koja radi Libra Masaže u Banja Luci, recimo. Ne, nije samo to doduše. Nekad je novi jezik problem, novo okruženje u smislu navika u komšiluku, okruženja čija pravila možda namah ne razumemo, a možda ni ne moramo da razumemo. Na kraju dana svako će da misli šta hoće, to nije vaša stvar. Ako ljubaznost ne vodi nikuda – ne gubite energiju. Imaćete dovoljno svojih izazova.

#2 Zakoni, pravila i biti stranac

Ono o čemu se u našem prirodnom, rođenom okruženju nekada uzima zdravo za gotovo jeste pravo, zakonitosti i organizacija države u kojoj smo. Pasoši, dokumenta, procedure, takse, i slično. U mom slučaju je bilo dosta sreće, a možda je i jedno prizvalo celu situaciju, ali ja na neki način u BiH i nisam stranac i meni je bar bilo smešno da sam ikada i bila. Morala sam da se prijavim u Službu za strance, a onda preko porodičnih veza i lično izvadim državljanstvo.

Ipak, još se nisam pomirila sa činjenicom da recimo moram da se odreknem svoje srpske vozačke dozvole i imam samo ovu Republike Srpske. Ima tako tih sitnih stvari koje deluju smešno, ali negde nekako – i nisu. Promena mesta prebivališta, života i države nije tako laka kao prodaja mobilnih telefona. Ipak, niti se završi u jednom koraku, niti baš možete da birate svoj pasoš, dozvole i papirologiju kao neki mobilni uređaj.

#3 Prijatelji koji žive u vašem telefonu

Ono što mi najverovatnije najteže pada jeste to da moji prijatelji žive u mom telefonu. Okolnosti proleća 2020. svakako nisu pomogle ovoj činjenici s obzirom na to da mesecima nisam bila u mogućnosti nikoga od dragih ljudi da vidim. I za nekog komunikativnog kao što sam ja, može biti jako teško da se uklopi u novu sredinu. Neke stvari se teško daju opisati. Čak i kada jezik i kultura nisu toliko udaljeni, postoji jedan racionalni faktor zbog kojeg nova sredina, kada se slegne uzbuđenje od noviteta kroz koje prolazite, postaje sasvim drugačiji izazov. Uspomene. Te ulice nisu ulice koje znamo, ti ljudi nisu ljudi koje znamo, naše navike i druženja nisu ona na koja smo navikli.

Lakše je kada se neko odseli zbog studija i negde kroz sve to postoje zajedničke misije. Kada se ljudi sele kao stariji, onda i promene malo teže padaju. I vi i vaši prijatelji morate imati u vidu to da ćete prolaziti razne faze i osećanja, i radosti i tuge, usamljenosti i radosne susrete i sete. Malo razumevanja, malo više planiranja i to je to. Imam prijatelje koji žive širom sveta i mogu reći pouzdano da ona prava prijateljstva sve prežive i traju i svaki susret je kao da je prošao trenutak. Možda druženja nisu redovni izlasci ili okupljanja, ali kao ni u čemu u životu, ni u međuljudskim odnosima kvantitet ne znači kvalitet.

#4 Porodica

Postoji jedan specifičan izazov današnjeg sveta za ljude koji su da kažemo digitalni nomadi ili nomadi u smislu rada. Mobilnost radnih snaga podrazumeva to da je moguće ići svuda danas, ali to je jedna priča kada ste sami, kada čekate život pun iznenađenja i izazova, pitajući se šta sledeće život može da donese, a drugo kada već imate porodicu. Makar i samo sa partnerom, sve odluke se donose zajednički, a seljakanje korena nije tek tako lako.

#5 Posao i karijera

Osim ukoliko se selite kako biste počeli rad na poziciji koja za vas znači unapređenje i napredak u svakom smislu pa i monetarnom, morate biti spremni na to da je sva verovatnoća da ćete krenuti sa niže pozicije nego što ste imali. Čak i ako svoj posao nosite sa sobom kao ja, faliće vam vaše mreže, okruženje, kontakti. Meni je najteže palo to što u gradu kao što je Beograd nije bilo sekunde vremena za mirovanje, što su poslovne i privatne kafe bile tu konstantno, izučavanje ideja, kreiranje projekata. U novom okruženju toga nema, makar ne isprva. Odlascima na događaje koji su bliski vašim interesovanjima, kao i na događaje koje biste i inače posećivali, pa makar i sami. Ono što nikako ne treba da radite jeste da se izolujete i sebe forsirate da gradite odnose na silu.

Upamtite, za sve kvalitetno je potrebno pre svega – vreme. Ne žurite, uživajte u procesu, a na kraju krajeva, ako okruženje kakvo vam je potrebno ne postoji – stvorite ga.

The post Izazovi koje vam niko neće predočiti kada se radi o preseljenju u drugi grad appeared first on Moodiranje.

Razmišljajući o tome šta da spakujem i kakav me život čeka, nisam baš zapravo razmišljala o tome šta ostavljam i kako.

Nisam shvatala da se selim

Istina je – u svojoj sreći i ljubavi, nisam sasvim shvatala da se selim. Tačnije, s obzirom da imam familiju u BiH i da sam već živela u Banja Luci (koja je ponovo moja adresa stanovanja) dok sam radila kao predavač na Američkom Univerzitetu, nisam to doživljavala kao ne znam kakav izazov. Jednostavno, za mene je najvažnije bilo da moj novi život počne što pre. Posao nije problem, imam svoju firmu i to je ogroman teret i pritisak odluke već skinulo sa mojih pleća. Čak će mi prijati da se više posvetim klijentima i zanimljivim projektima koje sam dogovorila i koje počinjem.

Centar Banjaluke. Ulica Kralja Petra I Foto: Pavle Miovčić

Ipak, po dolasku, sasvim sam shvatila šta me čeka – prijava boravka, turistička viza, onda dozvole, pa za godinu dana već i državljanstvo… Nisam sasvim mentalno za to bila spremna, a onda sam se setila jednog bloga koji vodi jedna divna devojka Milica Fazekaš i iako je u njenom sličaju to bila Norveška, jedan deo je posebno rezonovao u meni:

Osoba koja planira emigraciju zapravo planira da prihvati niz promena koje slede: promena mesta stanovanja, napuštanje doma, promena socijalnog okruženja u kojem je živela, napuštanje članova uže porodice, rođaka i prijatelja, promena finansijskog statusa i slično. Iako taj izbor čini svesno, u težnji da emigracijom zadovolji određene životne vrednosti za nju bitne, osoba uglavnom biva izložena različitim stresorima još pre same emigracije, a kasnije i za vreme emigracije.

Kako navodi China’s Three Gorges project, postoji velika razlika između migracija koje se dešavaju slobodnom voljom osobe da emigrira i onih koji su na to primorani (ratno stanje, prirodne nepogode). Osobe koje su zarad opstanka bile primorane na selidbu imaju znatno veće posledice po mentalno i emotivno zdravlje, jer nisu imale priliku da se za migraciju pripreme, niti da je svojom voljom izaberu. Iz tog razloga, smatram da svi mi koji emigriramo iz nama poznatih razloga (finansijski, socijalni, porodični, napredak i slično) smo u prednosti, jer nam je dat izbor i vreme da promene koje izbor donosi prihvatimo. Međutim, svaki zahtev, bilo da je izazvan od okoline ili nas samih, koji od pojedinca traži da promeni svoje uobičajene oblike ponašanja, može se smatrati stresorom. Migracija se često smatra stresorom jer podrazumeva ogromne socijalne i ekonomske troškove, sa neizvesnim ishodima.“

I to je istina. Ko još da misli o stanu, pa ionako ću dolaziti. Zar ne? Nisam na kraj sveta. Zar ne?

Evo koje opcije su se negde nametnule, iskreno više iz mog okruženja nego iz mojih razmišljanja:

1. Uselite nekog

Moja želja je bila da se moja mama useli u moj stan, što se neće desiti. Izgleda da prosto mi kao ljudi nekako robujemo navikama, te da je njoj to prosto stresno, iako realno – to je njen devojački stan.
Ipak, mislim da je ovo idealna opcija za veće porodice u kojima članovima u njoj treba osamostaljenje i neka vrsta slobode. Što da ne? Treba biti spreman na promene, posebno u današnjim vremenima.

2. Rentirajte preko AirBnb

AirBnb je opcija koja rešava neke od mojih dilema – to da mogu da koristim stan kada god poželim, da mogu da zaradim makar za račune, kao i da stan ne bude baš prazan. Ono što ne rešava jesu stvari, iako bez neke posebne vrednosti, lične, koje ne želim (ili me mrzi) da sklanjam. Druga stvar je moj lični stav u kojem ne želim baš da mi armija ljudi prolazi stanom.

Ipak, za one koji nemaju mnogo stvari ili sele kompletno pokućstvo, opcija kao što je Airbnb možda jeste idealna. U ovom slučaju treba obratiti pažnju i na to da ćete imati troškove za sređivanje i organizaciju izdavanja, ključa i svega.

Airbnbu se može pristupiti preko raznih web lokacija ili mobilnih aplikacija za iOS, Apple Watch i Android. Registracija i kreiranje naloga su besplatni. Međutim, pre rezervacije, korisnici moraju dati validno ime, adresu e-pošte, telefonski broj, fotografiju i informacije o plaćanju. Neki domaćini takođe zahtevaju skeniranje lične karte izdate od strane države pre prihvatanja rezervacije.

Korisnici (turisti) mogu tražiti smeštaj pod različitim filterima, uključujući smeštaj, datum, lokaciju i cenu. Korisnici (domaćini) mogu kreirati listu odabirom menija “Host” nakon prijavljivanja. Spisak se neće objaviti dok domaćin ne bude spreman za objavljivanje. Cene određuje domaćin, sa preporukama Airbnba. Domaćini mogu da naplaćuju različite cene za dnevni smeštaj, nedeljne i mesečne boravke i mogu da izvrše prilagođavanja za sezonske cene. Dodaju opise boravka, pogodnosti, raspoložive datume, pravila otkazivanja, pravila koja se moraju usvojiti od strane gostiju i savetuju se da uvek imaju fotografije smeštaja koji se nudi. Potencijalni gosti su dužni da direktno obaveštavaju domaćina preko Airbnba kao i da postavljaju pitanja u vezi sa smeštajem. Osim ako host, tojest domaćin nije omogućio “instant rezervacije”, u kom slučaju se zahtevi za boravak automatski prihvataju, te domaćin ima 24 sata da prihvati ili odbije rezervaciju. Posle rezervacije, domaćini koordiniraju vreme sastanka i kontakt informacije sa gostima.

3. Prodaja stana

Ukoliko se odlučite na ovaj korak, trebaće vam pouzdan partner.

Pod tim se podrazumeva agencija za nekretnine tipa Zidart nekretnine koja će sa vama obaviti:

• Prikupljanje zahteva za prodaju i kupovinu nekretnina,
• Procenu vrednosti svake nekretnine – jedan od najbitnijih segmenata poslovanja posrednika u prometu nepokretnosti jeste egzaktna procena (na osnovu relevantnih parametara kvaliteta) i pozicioniranje svake nekretnine na tržištu,
• Prezentovanje vaše nekretnine,
• Oglašavanje u različitim medijima, dnevna i nedeljna štampa, specijalizovani oglasnici, TV, internet,
• Razgledanje nepokretnosti na terenu,
• Pronalaženje kupaca i poslovno pregovaranje,
• Advokatsku kontrolu pravovaljanosti dokumentacije svake nepokretnosti,
• Izradu Kupoprodajnih ugovora,
• Saradnju sa vodećim poslovnim bankama.

4. Renitrajte stan pouzdanoj osobi koju poznajete

Za mene je ovo idealna opcija, zato što mogu da dogovorim uslove koji pokrivaju moje potrebe, a da ujedno budem mirna i znam da će moj kutak svemira biti voljen i čuvan, a ore svega održavan, i računi plaćeni. Ja sam neko ko dosta veruje u energiju i osećaj u kojem je moj izazov rešen, a nekome mogu da pomognem je upravo to što me ispunjava. Raduje me što će tako i biti. Na taj način se sreća širi, a kad su svi srećni – život je mnogo lakši.

5. Ostavite stan kakav jeste

Ovo je ubedljivo najgora opcija. Zašto? Zato što, kao što znamo, stan u kojem se ne živi brzo propada, a šta sve može poći po zlu tek da ne spominjemo. Od pucanja cevi, kratkih spojeva, preko poplava i invazije pošasti, buba ili prosto nekog kvara. Nekad može doći do problema na nivou vertikale odnosno u zgradi, što može stvoriti dodate probleme ukoliko je neophodno da se u stan uđe, a vi niste tu.

Nije loše da neka osoba od poverenja ima ključ od vašeg stana, sandučeta, kao i pristup pošti kako bi eventualno pristigle pošiljke neko mogao da podigne u vaše ime, plati račune ili uopšte-proveri stanje stana s vremena na vreme. Ne zaboravite da ne ostavljate za sobom ništa živo. Tu su cveće, ljubimci takođe poseban izazov. Pet-sitting je nova grana posla, ali sa manjkom kontrole još uvek je rizična i nepouzdana. Zato ili planirajte selidbu istih, ili se pozabavite njihovim udomljavanjem.

I naravno – srećno.

The post Kome ostaviti stan ako se privremeno ili trajno selite appeared first on Moodiranje.

Upravo sukobi i borba za opstanak doveli su do nastanka jedne od najčuvanijih, najvrijednijih, najistaknutijih i na kraju najpoznatijih tekovina drevne i moderne Kine, kung fua.

Do popularizacije samog umijeća, na ovim prostorima došlo je relativno kasno, tek tokom 20. vijeka. Ipak, “bolje ikad nego nikad”, zahvaljujući dobrim vezama nekadašnje naše i kineske socijalističke države, a naposljetku i masovnim medijima i filmskoj umjetnosti. Ono što valja odmah naglasiti jeste da figure koje smo gledali i danas gledamo kao, uslovno rečeno, zaštitna lica kineskog borenja, ne treba smatrati nikakvog začetnicima, velikim majstorima i istinskim autoritetima svijeta kung fua. Razlog za tako nešto jeste u drugačijem načinu razmišljanja Kineza u odnosu na zapadni svijet. Svoje blago i vrijednosti Kinezi su čuvali i čuvaju dobro zapečaćene i sakrivene, otvarajući tu škrinju veoma rijetko i veoma rijetkima. Dovoljan pokazatelj je to što kada biste zašli na ulice Banja Luke ili Beograda sa ciljem da saznate za koliko poznatih ili uticajnih Kineza je prosječan stanovnik čuo, odgovor bi vjerovatno bio od 2 do maksimalno 6-7 (Konfučije, Brus Li, Mao Ce Tung, Sun Cu, Džet Li, Džeki Čen i možda poznati košarkaš Jao Ming). Taj broj, o kojem god bi se radilo, u realnosti ne bi predstavljao ni kap u moru tradicije značajno starije od godine Hristovog rođenja i  najmnogoljudnijeg naroda ove planete.

Kung fu je, kao što sam napomenuo, nastao na teži način. Svaki potez koji se primjenjuje, nije integrisan u sistem, zato što možda izgleda estetski lijepo ili je koristan iz bilo kog drugod razloga, već iz čiste potrebe za preživljavanjem na bojnom polju. Dakle, govorimo o sistemu borenja koji se razvijao iskustvom i vijekovima. Iz tog razloga, ispred naziva kung fu ili ving Čun (jedan od nekoliko velikih tradicionalnih sistema kineskog borenja, koji se na srpski jezik prevodi kao “vječno proljeće”) ne može stajati nikakav prefiks, u smislu, Laov, Čangov, Petrov, Milanov. Jedan čovjek nije mogao stvoriti tako opširno znanje, prosto jer ljudi ne žive 400, 500 ili 3000 godina, zatim teško da pojedinac može preživjeti stotine bitaka da bi iz svake izvukao neki zaključak ili iskustvo. Takođe, ving čun nije sport i tako se ni iz jednog aspekta ne može posmatrati. Nosioci tog znanja kao nagradu nisu dobijali poen ili medalju, već živu glavu na ramenima.

O značaju koji kung fu ima za Kineze i etimologija nam pomaže da shvatimo. Ishodište termina “kung fu“ je nešto vrijedno pažnje, izuzetno, značajno. Dalje, reći samo kung fu u Kini nije dovoljno da bi bilo shvaćeno da govorite o borilačkoj vještini, već tek dodavanjem sufiksa “vu šu” (“vu” jeste ratništvo, a “šu” umijeće, dakle ratničko umijeće) priča dobija željeni smisao. Kung fu je onda prefinjeno umijeće borenja.

Igrom slučaja, nepobitne ljubavi, truda i zalaganja, danas u Srbiji i Republici Srpskoj imamo priliku da izučavamo ono što mnogi smatraju majkom borilačkih vještina.

[bs-quote quote=”Usudio bih se čak i da kažem, da smo najzapadnija tačka Zemlje, do koje je tradicionalni, odnosno izvorni ving čun ili kung fu stigao. Zašto smo baš mi ta najzapadnija tačka, je splet zaista različitih okolnosti. Prva i sigurno najznačajnija su tradicionalno dobri odnosi sa Kinom.” style=”default” align=”left” author_name=”Momčilo Močević” author_job=”kolumnista” author_avatar=”https://moodiranje.rs/wp-content/uploads/2018/05/momcilo.jpg”][/bs-quote]

Zanimljivost je to što nikada nismo bili na suprotnim stranama, a mi, kao ni Kinezi, nismo skloni sklapanju kojekakvih saveza i paktova koji bi nas odveli ko zna gdje.

Oba naroda su osjetila tiraniju, patnju, muku i stradanje, oba su se borila za slobodu i oba znaju šta je borba. Dugotrajna izdržljivost i neprihvatanje poraza izmjenili su DNK, pa je ratnički duh postao sastavna čestica kolektivnog identiteta i mentaliteta.

Po bilo koje znanje, najbolje je ići baš na izvor, jer je  voda na izvoru najbistrija. Čovjek koji je to radio i radi i dan danas je Dragan Đumić iz Banja Luke, učitelj ving čuna, nosilac majstorskog zvanja četvrtog ranga.

Pomenuti Brus Li jednom je rekao: “Idi kuda niko nije išao, neka ti granica bude bezgraničnost”. Majstor Đumić ili “ši fu” (u kineskom jeziku ovim terminom se označava učitelj, međutim u praksi osoba koja ima pravo nazvati se ši fuom ima i značajniju ulogu od učitelja) je upravo išao kuda drugi nisu i donosio sa sobom ono što drugi nisu imali. Uz mentorstvo, na veliku žalost pokojnog, profesora Mileta Vasiljevića (inače bijelog čovjeka sa najvišim nivoom Kung fu znanja, velemajstor devetog ranga) zašao je u najdublje dubine kineskog borenja, a za šta su mu bile potrebne više od tri decenije neprestanog rada.

Kao najveći autoritet u datoj materiji zapadno od rijeke Drine, odgovorio mi je na neka pitanja.

Majstor Đumić s učenikom

Kako biste Vi definisali kung fu/ving čun?

– Definisati kung fu je vrlo složeno i problematično, koliko i shvatanje same kung fu tehnike, kada se posmatra u onom praktičnom smislu. Taj termin je u stvari hibrid koji je nastao prihvatanjem svijeta van Kine, nečega što je kinesko, te shvatanje istoga i na neki način, adaptiranje samih Kineza na to što je svijet prihvatio.

Radi se o tome da termin kung fu, generalno kada kažemo da nešto pripada kung fuu, misleći isključivo na borenje, Kinezi definišu po dva principa.

Prvi princip ističe da je to nešto stečeno na težak način, uz mnogo zalaganja, truda i rada, te da je dugo trajalo, a drugi princip je da posjeduje četiri temeljna načela borenja, a to su: hvatanje, grabljenje ili poluge, udaranje odnosno šutiranje i bacanje.

Dakle, mora sadržavati kumulativno sva četiri principa da bi bilo Kung fu misleći, naravno, na kompletnost tehnika. To bi bila teorijska definicija kung fua.

U praktičnom smislu je jednako složen, zato što kung fu, na neki način predstavlja stilsko ujedninjenje u jednoj stvari pomenuta četiri principa, pa kroz to udaranje je recimo nekakav boks, grabljenje ći na ili džiu džica, bacanje džudo ili šuaji điao i kroz šutiranje tae kvon do. Praktično ga definišemo kao bazu, osnovu, svih principa borenja koji generalno postoje u praksi.

S druge strane, definisati ving čun, koji po ovoj definiciji svakako pripada kung fuu, gledano sa  stanovišta navedena četiri principa, jer sadržava sve od potrebnog, opet možemo teoretski i praktično. Teoretski, definicija termina “pesnica vječnog proljeća”, kaže da se radi o cvijetu kineske trešnje koja je specifična i izuzetna, unikatna, po tome što ona cvjeta zimi, kada snijeg pada ona je u potpunom cvatu, želeći da kažu da je ving čun toliko drugačiji od svega drugog  u smislu nepromjenjivosti i zakona i pravila koja postoje, da nema “čas ovo, čas ono”, zato što on jeste jedna nemilosrdna prirodna selekcija, po principu da je onaj preživjeli pričao. U stvari, predstavlja suštinsku esenciju borenja.

Praktično, ponovimo još jednom, sadrži sva četiri principa borenja udaranje, hvatanje, bacanje i šutiranje.

Suštinska razlika između ving čuna i drugih zapadnih i istočnih borilačkih vještina i stilova?

– Ima sličnosti i nema sličnosti. Poenta priče je u tome što ima razliku u odnosu na druge stilove, jer su stilovi manje sveobuhvatni  i na neki način su i za analizu jednostavniji, jer se tokom analize pozicija ili dijelova formi istih lakše shvataju pojedine faze.

Opet, ving čun je podložan analizi, jer se tokom tog promatranja dolazi do gomile saznanja, jer je kompleksan i sveobuhvatan. Međutim, postoje i drugi sistemi koji posjeduju određenu širinu i nema razlike u onom praktičnom smislu, šta jedan sistem mora imati, (primj. aut. četiri principa borenja udaranje, hvatanje, bacanje i šutiranje) ipak ono što ving čun čini unikatnim jeste to što je on izvukao tu esenciju samog pokreta koji je upotrebljavan na bojnom polju dugi niz godina. Dakle, ono što je vijekovima sakupljano i što je ostalo, ving čun je sakupio na jedno mjesto i uspio da objedini u vrlo kratke dužine formi u odnosu na  koliko tog materijala ima. Najveća unikatnost ving čuna je u prirodnoj čistoti pokreta, posmatrano logikom borenja. U svakom drugom smislu, on ima dosta sličnosti sa mnogim drugim, posebno istočnjačkim sistemima, a što se tiče zapadnih sistema borenja ima razliku u tome što, ja uopšteno ne poznajem nijedan sistem borenja da je cjelokupno zapadnjački. Praktično ih nema.

Takođe, razlika u odnosu na zapadne stilove je i u dužini učenja, odnosno koliko ti treba da vještinom ovladaš. U zapadnom svijetu je to upakovano u neki period od četiri do šest godina, kada se može ovladati materijom maltene do najvišeg nivoa i to je to. Za gomilu istočnjačkih stilova, s druge strane, ne možemo reći da su takvi, među kojima je i ving čun.

Dodao bih još kao specifičnost ving čuna, da on ni u čemu na silu ne insistira  kada je u pitanju pokret. Jednostavno se sluša sopstveno tijelo, pa ako neki pokret ne dozvoljava zamišljenu putanju, treba pustiti refleks da on odreaguje i ne uticati toliko sviješću, da bi tijelo uvijek bilo u ravnoteži i u onim pozicijama koje mu daju sigurnost. Zapadnjački sistemi mnogo više “sile”, rizikuju, u smislu “hoću da te udarim i idem da te udarim”, kao što je recimo boks, pri tome mislim na  boks sa svojim pravilima i principima, gdje je on dosta isključiv. Bokser koristi logiku “pokušaću da udarim, pošto po to, čak i ako sam mogu biti povrijeđen”.

Takva brutalnost na bojnom polju, nije dozvoljavala tu vrstu poimanja borenja, jer je značilo da je nastradao ovaj koji je trebao da prenese Kung fu znanje, pa je taj princip otpadao.

Možete li navesti nekoliko imena značajnih za svijet kung fua i objasniti zašto oni zaslužuju takav položaj?

– Što se tiče imena u kung fuu, podijelio bih to na naše ljude sa ovih prostora i na Kineze koje sam imao priliku da upoznam ili da čujem o njima od ljudi koji sa njima radili, autoriteta kojima vjerujem. U prvu grupu spadaju prof. dr Mile Vasiljević, Marko Vasiljević, a u drugoj grupi to su imena najvećih majstora Kung fua, od kojih sam neke imao priliku da upoznam u Kini, Šen Mi Lo, Ksia Bai Hua, Liu Song Šan, Li Ji Duan.

To su ljudi za koje znam da su istinski autoriteti i poznavaoci kung fua, odnosno onog principa kung fua o kojem sam pričao, toliko da ih cijela Kina respektuje i da veliki broj ljudi iz svijeta borenja zna za njih iz nekih izvora.

Pomenuti naši ljudi su  oni koje sam upoznao i za koje znam da su Kinu prešli “uz duž i poprijeko”, da su bili na određenim mjestima, što čak ima i dokumentovano, gdje bijelac nikada nije kročio, posebno zbog uticaja i značaja pojedinih mjesta za kinesku kulturu i civilizaciju, te kulturu borenja u samoj Kini.

Na žalost, veliki broj ljudi koje sam pobrojao nisu više sa nama, nisu među živima i to je jedna stvar koja ozbiljno upozorava, a to je da kung fu ima krizu posmatrano na globalnom nivou, što takva vrste borenja, u vremenu kom živimo i njegovim tekovinama, takva vrsta saznanja, iz  nekog razloga nije poželjna, da upotrijebim taj termin, odnosno nije lako dostupna i sve manje je ljudi koji se time bave.

Da li je ispravno reći da je kung fu majka borilačkih vještina?

– Apsolutno je ispravno reći da je kung fu majka, odnosno preteča, upravo zbog navedena četiri principa, jer svako borenje na koji god način ga percipirali, mora biti sadržano u tim principima udaranje, šutiranje poluge (hvatovi) ili bacanja i sad je stvar da li to borenje posjeduje sve to, pa ga zovemo Kung fu ili je stilska priča pa ima samo određene elemente toga, jedan ili dva.

Upravo zbog posjedovanja sva četiri principa borenja, kung fu se može nazivati majkom ili pretečom drugim borilačkim vještinama.

Međutim, borenje danas ima različite konotacije, jer to više nije ona nekadašnja priča o preživljavanju, tako da su određene borilačke vještine ili sportovi nastale i zasnovane su na principu sporta, gdje postoje potpuno drugi razlozi zašto neko radi i uči neku borilačku vještinu i ona u većoj mjeri odstupa od ratničkih principa na kojima je kung fu zasnovan.

Ipak, postoji jedan problem u shvatanju, kao i u glavnom kada pričamo o Kini, šta to može biti preteča borilačkih ako vi uošte ne znate da postoji kung fu/ving čun kao sveobuhvatan sistem i da ga poznajete samo terminološki. Pitanje je šta tada nazvati majkom borilačkih vještina. To je dakle problem, što ovo podneblje ne zna za tu priču odnosno sveobuhvatnost koju određeni sistemi u Kini imaju, a zovu ih Kung fu.

Sve u svemu, ispravno je reći da je kung fu začetak, posmatrano od prvih saznanja da naše tijelo može povrijediti drugo tijelo. Još ispravnije je kazati da je kung fu majka sigurnosti, jer je on kroz “čistku” koja je nastala kroz generacije, došao do saznanja da nas dodir i tehnike “tijelo uz tijelo” čuvaju i daju nam bezbjednost. Naravno, sigurnost nije garantovana i ona je uvijek dodavana uz riječ rizik, odnosno ulazak u kontakt sa drugom osobom, gdje vi praktično ne znate njene potencijale i njene mogućnosti.

Da li je poznat bar okviran broj stilova van Kine koji su se izrodili iz kung fua?

– Vjerovatno postoji konačan broj stilova za koje se zna da postoje, međutim to je vrlo kompleksno pitanje na koje je, diskutabilno da li iko ima odgovor koliko takvih stilova tačno ima, šta su oni, da li samo neki podogranak, ogranak ili potpuno drugačiji model rada. U Kini to postoji recimo u okviru porodice koja se stilski malo razlikuje od nečega što je nama poznato, ali ga oni drugačije zovu. Ono što mogu reći, jeste da se preciznom primjenom navedena četiri principa može jasno objasniti logika stila koji vidiš i porediti ga sa majkom, odnosno izvorom.

Najbolje je stvari posmatrati kroz objašnjenu prizmu sigurnosti. Uzmimo na primjer karate. U karateu nema mnogo dodira i iz tog razloga moraju postojati određena ograničenja, ukoliko se želi spriječiti masovno povređivanje onih koji ga praktikuju. Duga i srednja distanca u karateu su veoma prisutne, pa samim tim i mogućnost boraca da “uskoče” i ispovređuju jedan drugoga. Kroz Kung fu, doživaljavam jasnu sliku pravila i ograničenja karatea, jer mi je jasno da bi došlo do velikih povreda kada bi bila dozvoljeno neometano i neprekinuto udaranje u glavu, jer nema dovoljno dodira u tim “kritičnim” fazama koje prethode samom udarcu. Jednostavno, karate je morao biti prilagođen takmičenju i svim uzrastima, a naročito djeci i dobio je jasno definisana pravila i ograničenja.

Navedeni primjer karatea ne predstavlja nikakav antagonizam prema istom, naprotiv, posebno jer je karate sport, odnosno vještina koja je veoma popularna i prihvaćena širom svijeta, posebno među mlađom populacijom.

Na internetu možemo pronaći mnogo materijala u kojima su prikazane kvazi borbe između predstavnika ving čuna i raznih drugih stilova i sportova u kojima mahom taj drugi izlazi kao pobjednik. Otkud takav animozitet prema umijeću sa tolikom tradicijom?

– Zanimljivo pitanje. Tačno je da je toga sad sve više i više, ne znam iz kog razloga. Ne znam zašto je kung fu postao zanimljivim drugim ljudima, da se svi oprobavaju i okušavaju s njim.

Kung fu, ako promatramo kao ratničku vještinu, jasno je da u pravilima koja se nametnu tokom takvih borbi gdje postoje jasna ograničenja šta i kako ćeš raditi, ovo može ovo ne, on mora da izgubi, jer na neki način nije pripreman i nije stvoren za to.

Sad, postoji tu još jedna druga stvar, istinskih majstora kung fua je vrlo vrlo malo i pitanje je da li bi ih iko izazvao na bilo kakav duel ili bilo kakav sukob. Zašto? Zato što je to ratnička vještina i primjena nje je značila da nemamo nikakva pravila i da ishod generalno ne bi bio dobar najmanje za jednog od oponenata u tom meču u smislu oduzimanja života. To je identično kao da se šegačite sa ljudima koji su u ratu nosili puške i pucali iz njih i sad odjenom im dajete ćorke i definišete neka svoja pravila, u smislu, može gađati samo tu i samo na ovaj način i samo to će se računati kao trijumf.

Kung fuu se u takvim uslovima oduzima, veliki potencijal i primjena svih opasnih tehnika koje on ima, a koje bi značile kraj. Znači čim kung fuu obučete rukavice, gubi se mnogo tehnika i više nema nijedne opasne tehnike sa prstima koju su oni koristili kao ratnici u smislu kopanja očiju ili udaraca u genitalije. To morate isključiti i više nemate tu opciju kada ste majstor kung fua, kada učestvujete u jednom takvom izazovu.

Definitivno, takvi mečevi predstavljaju samo promociju tih ljudi koji će u njima, navodno, pobijediti  kung fu, jer se može unaprijed predvidjeti pobjednik i prikazuju nesposobnost tog navodnog majstora kung fua. Jer pravila su ta koja mogu da učine da bilo ko izgubi u toj priči. Gledao sam turnire u Kini kada sa sandistima (primj. aut. san da je kineska vještina vizuelno dosta slična Kik boksu) rade kik bokseri, koji jesu vrhunski udarači kao i bokseri, po san da pravilima koja dozvoljavaju i bacanje i sudija sugeriše “okej, ti ako znaš, protivnika bacaj, ako ne ti ga udaraj, nokautiraj“, redovno su gubili od sandista baš zbog toga što sandisti inače koriste i bacanje, pored toga što su dobri udarači i redovnosu gubili baš iz tog razloga, jer ne znaju bacati.

Generalno, takvi izazovi su šou čiji zadatak je da se promoviše neki borac ili neka škola i ništa više od toga.

Projekcija tog animoziteta, prema ving čunu kao jednom starom sistemu, je vjerovatno u činjenici da ovi koji rade taj drugi stil su nezadovoljni sobom. Situacija je poput priče o istini i laži.

Čovjek kada živi u laži on nastoji da tu laž dokazuje mnogo više, nego onaj ko dokazuje istinu, jer se istina sama po sebi, prije ili kasnije, dokaže, bez takvog bespotrebnog dokazivanja.

Šta je krajnji cilj te propagande?

– Pored već rečenog, cilj je samopromovisanje, zatim sledeći razlog može biti promovisanje određenih škola i stilova koji dalje ulaze u svijet biznisa, po tom to može imati i pokroviteljstvo nekih većih organizacija kao što su Vlade različitih država kojima pripadaju ti stilovi, ako recimo postoji neki sukob između date države i Kine, ali i na neki način da kung fu doživi tu “čistku” od samoproklamovanih i kvazi majstora kineskog borenja i na kraju kao svojevrstan poziv da se neke stvari treniraju, a neke stvari ne.

Kakav je stav današnje Kine o strancima koji žele izučiti njihovo borenje?

– Stav Kine o strancima koji žele učiti kinesko borenje nije isključivo vezan za stanovište samih Kineza, jer generalno, složenost Kine je na civilizacijskom nivou u smislu broja ljudi, načina shvatanja života koji je totalno drugačiji od našeg i to je ono što daje težinu bilo čemu što se uči, a potiče iz Kine. Praktično, veliki majstori kung fua su institucija u instituciji. Oni su toliki autoriteti i postavlja se pitanje žele li nekoga da nauče nešto ili ne, posebno kada uđu u neke poznije godine.

Dakle, stav Kine ne zavisi samo od nje, ali zatvorenog kineskog društva do unazad nekoliko godina, jeste predstavljala određenu poteškoću i problem da se uđe u stvarni svijet kineskog borenja.

Jednostavno, kao civilizacija su bili takvi i čuvali to, jer su bili svjesni da su preživjeli zahvaljujući kung fuu  i ne samo preživjeli, već se i ujedinili i postali tako moćno carstvo.

To je razlog zašto je kung fu toliko čuvan. Kao što se u sefovima i podrumima čuvaju zlato, dijamanti. Nikada ne znate kada će takva jedna vrijednost zatrebati. Postoji mišljenje određenih naučnika koji kažu da ne znaju čime će se voditi Treći svjetski rat, ali znaju da će se onaj naredni voditi kamenjem i u takvom trenutku bi pravi principi borenja koji znače superiornost bili jednaki zlatu ili praktično ne bi imali cijenu, bili bi iznad toga jer omogućavaju da preživite. Ako bi se pojavila potreba za preživljavanjem pomoću borenja, a vi ga nemate, ni vas prosto ne bi bilo.

Zaključak je da danas nije lako doći do istinskog borenja u Kini bez obzira na otvorenost Kine, jer praktično, nema ga mnogo, ne možete naći mnogo takvih ljudi.

Koje su to osnovne vrline koje bi trebalo da posjeduje onaj ko se želi baviti Kung fuom?

– To je teško reći, iz prostog razloga što samo posjedovanje bilo kakvih vrlina opet nije garancija sticanja značajnijeg znanja kada je riječ u kineskom borenju. Vi možete biti mnogo mladi i vrline tek treba da steknete trenirajući Kung fu. Ipak, ono što morate imati  je upornost, nema odustajanja. Oni koji nisu odustali, oni su bili na dobitku. To je jedno pravilo koje sam ja shvatio da mora biti osnovno načelo da bi naučio kung fu. Takođe, potrebno je biti dobar čovjek, a nazivati se dobrim čovjekom nosi samo od sebe određene vrline, bez da ih posebno definišemo. “Nikada ne učite od zlih i nikada ne učite zle” je jasna definicija i ona pripada istočnjačkoj kulturi.

Treba da ste od takvog “materijala”, da kung fu u vama probudi te dobre osobine koje su spoj vas i kung fua, nakon čega vi i kung fu postajete jedno i to je najpravilnije reći.

Šta je ono što stiče osoba koja trenira kinesko borenje?

– Upravo ovo pitanje je djelimično odgovor na prethodno. Poenta i jeste u tome što se mnogo vrlina stiče trenirajući kung fu počev od strpljenja, upornosti, radnih navika, zatim staloženosti, jer prilikom vježbanja desi se da dobijete udarac ili šamar koji je dosta bolan, ali čak više iritantan i ukoliko impulsivno odreagujete gotovo izvjesno će uslijediti još jedan udarac. Kung fu nas čini da postanemo mentalno stabilna osoba i na samom kraju dobar čovjek.

Čovjek nauči da čuva i vrednuje znanje koje posjeduje i da ga ne rasipa tek tako, baš zbog sistema vrijednosti koji se do tada uspostavi kod samog učenika.

Kung fu, naravno, uči i da fizički povrijediš nekoga, ali kroz onaj princip da se fizičko povređivanje uopšte ne upotrebljava ukoliko ne postoji ozbiljna opasnost po tvoj život i da se jednostavno isključiš iz konflikta, a jedno od osnovnih načela jeste i to da nisi konfliktna ličnost, jer ili ne bi mogao dobiti kung fu, a čak i kada bi ga kao konfliktan dobio, ne bi postao vrhunski majstor.

Primjera radi, konfliktna ličnost ima i matematički veće šanse da upadne u problem ili izgubi život, baš zbog toga što češće ulazi u sukobe.

Za razumijevanje ving čuna, ali i njegovo učenje, potrebno je barem minimalno poznavanje i nekih drugih oblasti, poput anatomije čovjeka. Možete li nam objasniti tu povezanost?

– Za ozbiljno razumijevanje ving čuna postoje dva nivoa, opet jedan vezan za praktični i jedan za teoretski dio. Jasno, onaj ko razumio praktični dio, shvatiće i teorijski, ali obratno ne važi.

Poenta je sledeća, uopšteno za razumijevanje ving čuna morate razumjeti kinesku civilizaciju i iz aspekta civilizacijskog momenta kada je on nastajao, dobiti sliku brutalnosti i konstantnih sukoba čovjeka sa čovjekom, da bi shvatili tu potrebu za preživljavanjem. To bi bilo prvo.

Naravno da poznavanje naučnih oblasti kao što su anatomija, biomehanika pokreta, fiziologija doprinosi, jer su to sve segmenti koji su sadržani u principima pomjeranja i funkcionisanja ljudskog tijela i oni naravno moraju biti sadržani i u ving čunu.

Sad, stvar je u tome što je ving čun nastao u prirodnim uslovima, odnosno iz prirode, izučavajući ono što ljudsko tijelo može da uradi i na neki način sve te nauke su s njim stopljene. To saznanje gdje i kako se najlakše povređuje čovjek bilo je apsolutno poželjno u trenutku dok se primjenjuje tehnika. Ta znanja su se razvijala nezavisno i paralelno, da bi se u nekom trenutku počela sjedinjavati u smislu onih aspekata koji su neophodni za borenje, poput ponašanja mišića, zglobova i drugih vitalnih tačaka na tijelu pri primjeni određenh tehnika.

Suština je dakle da je ving čun iz naučnih disciplina crpio ono što mu je bilo potrebno i kasnije testirao takva saznanja u samoj praksi, odnosno do kojih granica ljudsko tijelo može ići i na šta je sve spremno, a vjerovatno je bilo i obrnutih slučajeva, kada su naučnici uočavali neke zakonitosti zahvaljujući ving čunu.

Kung fu je kao što ste mogli pročitati, znanje staro hiljadama godina, sa posebnom pažnjom razvijano. Njegov značaj je prije svega u širini koju posjeduje, sveobuhvatnosti, ali i u mnogim životima koji zahvaljujući njemu nisu ugašeni.

Treniranje kung fua pomaže čovjeku da se razvije u stabilnu ličnost, punu samopouzdanja, koja svoj životni put krči opasana drevnim znanjem koje je itekako živo i dan danas.

Konfučije je kazao: “Čovjekova priroda je uvijek ista, ljude razdvajaju samo navike“. Iskreno vjerujem da je kung fu jedna od najboljih koje možemo steći.

The post Kung fu: Borbena veština koja te čini boljim čovekom appeared first on Moodiranje.

U skladu sa proizvođačevom zamisli, većina nas gaji posebna osjećanja prema baš onom ćošku, treće po redu, planete Mliječnog puta, gdje se odigrao prvi najvažniji trenutak u curiculum vitae-u svake individue, što naš dolazak na svijet jeste.

[bs-quote quote=”Polazna tačka za mene je Banja Luka. Nisam mogao da je odaberem, birala je ona mene. Nije li onda logično da njome počnu i druge stvari u životu, između ostalog i  prvi članak za moodiranje.rs?” style=”default” align=”left” author_name=”Momčilo Močević” author_job=”kolumnista” author_avatar=”https://moodiranje.rs/wp-content/uploads/2018/05/momcilo.jpg”][/bs-quote]

Banja Luka je grad, najveći u Republici Srpskoj (jednom od dva entiteta koji sačinjavaju državu Bosnu i Hercegovinu), sa veoma nedefinisanim brojem stanovnika. Među Banjalučanima ćete čuti brojke od 200 000 do 300 000, s tim što rezultate zvaničnog popisa stanovništva iz 2013. koji su glasili 185 042 stanovnika “krajiške ljepotice”, niko ne shvata ozbiljno. Sjedišta najvažnijih institucija Republike Srpske nalaze se u Banjoj Luci (zakonodavne vlasti – Narodna skupština, izvršne – Vlada i Predsjednik Republike, sudske – Vrhovni i Ustavni sud) međutim i dalje se Banja Luka ne naziva glavnim gradom Republike, jer član 9. Ustava iste, to nije tako predvidio, a ono što piše na papiru ipak na kraju mora biti istina, koliko god činjenice govorile suprotno. Pravnici to najbolje znaju (ili oni koji to žele postati).

Banski Dvor, Foto: Pavle Miovčić

Dakle, ovaj moj “centar” Republike vremenom je postao prepoznatljiv po određenim specifičnostima, koje su ga izdvojile od drugih centara i necentara u regionu. Banja Luka je grad prošlosti, istorije, koja ispunjava njenu dušu. Jedan od glavnih spomenika je tvrđava Kastel, dijelom sagrađena u drugom vijeku po Hristovom rođenju od strane Rimljana, za vrijeme principata. Iako je Kastel najstarija građevina takve vrste, dokazi o ljudskim naseobinama sežu u daleko ranija vremena. I danas je Kastel veoma živ, a niko nema dalekosežnije pamćenje od njega.

Tik uz banjalučki dvorac, teče rijeka Vrbas, kojom plove banjalučki dajaci. Dajak je jedinstvena vrsta čamca, izmišljenog baš ovdje kod nas. Vozi se na unikatan način, uz pomoć motke kojom se čamac odguruje od riječno dno i tako dobija potrebno ubrzanje. Zanimiljivost je i to, što je po svemu sudeći, dajak prvobitno bio naziv upravo za tu motku, pa se kasnije prenio i na samo plovilo. Pomenuo bih još jednom Vrbas, ali vrlo kratko. Za tu rijeku vezane su mnoge priče i događaji, ipak za mene on znači život Banja Luke. Dok god voda protiče ispod Gradskog mosta i kraj Kastela, grad postoji i živi. Banja Luka i Vrbas su jedno.

Reka Vrbas; Foto: Pavle Miovčić

Trg Krajine i Gospodska ulica su srce, središte, vjerovatno petog najvećeg srpskog grada na planeti. Još jedna zanimljivost je i to, što iako je glavno banjalučko šetalište oduvijek bilo poznato kao Gospodska ulica, to nikada nije bio njen zvaničan naziv. Kao što nije ni danas, jer ćete naići na table na kojima piše “Ulica Veselina Masleše”.

Preko puta pomenutog Trga Krajine je park, koji nosi ime čuvenog pjesnika i književnika Petra Kočića, sa već kultnim spomenikom, a spomenik još jedne ličnosti, daje prepoznatljiv izgled gradu na Vrbasu. To je zdanje naspram Sabornog hrama Hrista Spasitelja (prvobitno posvećenog Svetoj Trojici, koji su ustaše bombardovale i uništile 1941.), koje predstavlja figuru bana tadašnje Vrbaske banovine, Svetislava Tise Milosavljevića, koji je za svoje vladavine od turske kasabe, Banja Luku pretvorio u moderan grad.

Centar Banjaluke. Ulica Kralja Petra I, Foto: Pavle Miovčić

U samom gradskom jezgru, ali i njegovoj okolini, nalazi se više vjerskih objekata, koji svjedoče o multikulturalnosti i različitim periodima kroz koji je prolazio tokom svoje duge istorije.

Banja Luku, svako ko je u njoj ikada bio, pamti na sebi svojstven način. Neko po navedenim znamenitostima, neko po nekadašnjim (što individualnim, što kolektivnim) uspjesima ovdašnjih sportista, možda i po zelenilu i parkovima, ali čest je slučaj da prva asocijacija uz ime Banja Luka, bude, ništa drugo, do ćevap. Vrlo unikatan, specifičnog i gotovo savršenog ukusa. Ćevapi naravno, nisu jelo koje izmišljeno u Banja Luci, međutim ova naša varijacija na temu, jeste. Doći u ovaj grad, a ne probati domaće ćevape je kao u Parizu ne uslikati se kraj Ajfelove kule. To se mora.

Trg Krajine, Foto: Pavle Miovčić

Kažu i da u mom gradu žive pripadnice ljepšeg pola, koje su dokaz zašto se taj pol od dva postojeća, naziva ljepšim. Kako će jedna osoba, meni izrazito bliska, posebnu pažnju obratiti na ovaj dio teksta, moram birati svaku upotrebljenu riječ i najpametnije bi bilo skratiti ga što je više moguće. Priča se da je “ljepota u oku posmatrača”, pa posmatrači, dođite i uvjerite se sami. Jedan članak svakako nije dovoljan da bi predstavio sve ono što jedan grad ima da ponudi.

Prirodne ljepote, građevine, kulturni, umjetnički, naučni i sportski sadržaji, noćni život,  šetališta, parkovi, rijeka i rječice i na samom kraju stanovnici grada, ono su što Banja Luku čini jedinstvenom i vrijednom pažnje. Sve do sada rečeno, odgovor je na pitanje koje se nalazi u nazivu ovog članka. Kako sam već napisao:

Banja Luka je grad prošlosti, ali i budućnosti.

Često, kada negdje otputujem, po povratku imam osjećaj da se mnogo toga promijenilo i da je dosta novog “niklo” za kratko vrijeme. Ulaganje u infrastrukturu (zgrade, saobraćajnice…) daje Banjaluci epitet velikog gradilišta. Vjerujem da ta činjenica, samo ide u prilog, nikako na štetu.

Svi vi koji do sada niste, savjetujem, posjetite Banja Luku, čvrsto vjerujem, naći ćete nešto po čemu ćete je upamtiti do kraja svog vijeka. Tokom kojeg godišnjeg doba će se taj susret desiti, treba udesiti prema ličnim sklonostima. Svoj grad najviše volim ljeti, ali i u svakom drugom dobu, pa ne mogu biti od koristi u tom pogledu.

Pa onda, s Bogom i do viđenja.

The post Banja Luka: Grad prošlosti i ćevapa koji ispunjava dušu appeared first on Moodiranje.