Piše: Milica Pantić

Prvo se posvetim svom umu. Meditacija je ono što me opušta, smiruje. Tada napomenem sebe da će sve biti u redu. Ma šta da mi život baci u facu, prihvatiću. Čak i ako me izbaci iz ravnoteže, prevrne, dočekaću se na zemlju. Da li na rukama il nogama, nebitno. Dočekaću se.

Koju meditaciju da izaberete i koji tip je najbolji baš za tebe… ne znam. Samo kreni i usput ćeš naći sebi idealnu meditaciju.

Da bih provjerila svoje tijelo, tu je joga. Odvojim 15min ili pola sata kako kad. Tu sam na toj podlozi i radim koliko mogu, prepuštam se. Padam i lomim leđa boreći se za ravnotežu, baš tu zacrtanu pozu koju sam vidjela kako drugi rade. Na instagramu, jutjubu pratim ljude koji su početnici kao i učitelji joge. Tu nađem potrebne savjete oko poza, kako da se ne povrijedim, zagrijavanja. Postavim i pitanja ako mi je baš potrebno.

Nemam ja tijelo atlete niti modela. Moje je te mu posvetim pažnju jer je jedino koje imam.

Nakon istezanja, bacam se pod hladan tuš. Tu tek dođem sebi…

Sada je vrijeme za malo piskaranja. Uz topli čaj (čak i na ovim vrućinama) sjedam da zapišem svoje misli, želje i ciljeve. Nekada je to ispred kuće, nekad na plaži dok je još prazna. Uglavnom koristim dvije sveske. Jedna je svakodnevni dnevnik, za moje misli. Druga je gdje zapisujem ciljeve, svaki dan po 10 ciljeva za tekuću godinu.

Ne vjerujem u to da će mi doći samo od sebe. Maknula sam se i od onog “zapamtiću to ja”. Um je prevrtljiv, ko će mu vjerovati. Zašto da se zavaravam kada je papir neprevaziđen svjedok. Za nekih 10 minuta prekopam po zabačenim dijelovima malog mozga. Često se iznenadim šta sve nađem.

Kada odradim svoju jutarnju rutinu osjećam da napredujem, da sam osvojila dan. Upravo tako gradim svoju godinu što će se pretvoriti u moju budućnost. Uvjerena sam ako savladam svoje navike, otpišem one loše koje me samo usporavaju, a radim na navikama koje mi zapravo koriste, imam dobre šanse u ovom svijetu.

Sada je već prošlo ono sat vremena. Vrijeme je za posao. Ostatak svijeta već zuji napolju.