Netflixova serija How to Become a Tyrant nije običan dokumentarac. To je satirično, brutalno iskreno i iznenađujuće edukativno remek-delo koje vam daje “priručnik” za osvajanje i održavanje apsolutne vlasti.
Dopunjeno: 28. 01. 2025.
Naracijom Petera Dinklagea, koji svojim sarkastičnim tonom vodi kroz svaku epizodu, ova serija je kombinacija crnog humora, istorijskih činjenica i jezive analize psihologije diktatora. Ako ste ikada želeli da razumete kako su najpoznatiji diktatori uspeli da se uzdignu do moći – i kako su je (neki) izgubili – ovo je serija za vas.
Serija se sastoji od šest epizoda, od kojih svaka razmatra ključni element diktatorskog uspeha. To nisu samo istorijski pregledi, već detaljne analize strategija koje su koristili ljudi poput Adolfa Hitlera, Staljina, Idi Amina i drugih.
Prva epizoda istražuje kako diktatori ulaze u igru, a Adolf Hitler ovde postaje centralna figura. Nemačka nakon Prvog svetskog rata bila je potpuni haos – ekonomski kolaps, nezaposlenost, inflacija koja je pojela životnu ušteđevinu. U takvom okruženju, Hitler je uspeo da iskoristi osećaj očaja i ponudi naciju kao “spasitelja”. Njegov talenat za govorništvo, mešanje straha i nade, i stvaranje krivca – Jevreja, komunista i svih “neprijatelja” Nemačke – bili su ključni. Serija ovde briljantno pokazuje snimke njegovih masovnih govora, gde su mase delovale hipnotisano.
Ali nije samo Nemačka primer. Idi Amin, koji se kasnije pojavljuje, dolazi na vlast koristeći obećanje oslobođenja Ugande od “stranih sila”. On proteruje azijsku zajednicu, posebno Japance i Indijce, koji su držali većinu trgovine u zemlji. Kada su lokalci zauzeli njihove prodavnice, shvatili su da nemaju ni znanje ni resurse da vode te poslove. Privreda je propala, ali Amin je ostao popularan jer je narod mislio da konačno ima kontrolu nad svojom zemljom.
To je lekcija – diktatori ne moraju ispuniti svoja obećanja, dovoljno je da izazovu osećaj ponosa.
Ako želiš da vladaš, moraš da ukloniš konkurenciju – a Staljin je bio apsolutni majstor u tome. Njegova paranoja je postala njegova najveća snaga. Čistke su bile nemilosrdne, a serija nam detaljno prikazuje kako je Staljin eliminisao čak i svoje najbliže saradnike, uključujući prijatelje iz revolucije. Najstrašniji primer je njegov tretman Lavrentija Berije, šefa tajne policije, koji je sam sprovodio čistke, samo da bi na kraju i sam bio uklonjen.
Serija osvetljava i brutalnost Sadama Huseina. Jedan od najšokantnijih trenutaka dolazi kada Sadam sazove partijski sastanak, navodno da razmotri budućnost Iraka. Tokom sastanka, Husein čita imena “izdajnika”, dok ih vojnici odvode jedan po jedan i pogubljuju. Prisutan je bio i njegov sin, koji se smeškao dok su ljudi odvođeni na streljanje. To je bila poruka svima – protiv Sadama ne smeš ni pomisliti da ideš.
Idi Amin, poznat kao “kasapin iz Ugande”, vladao je strahom. Njegova tajna policija eliminisala je svakoga ko je smeo da se usprotivi, često na jezive načine. Jedan od detalja iz serije koji posebno šokira jeste priča o tome kako su se tela njegovih protivnika redovno bacala u Viktorijino jezero – u tolikom broju da su krokodili u jezeru počeli da se hrane ljudima. Amin nije samo koristio teror, već je i širio legende o svojoj “svemoći”. Jednom je tvrdio da može da pobedi britansku vojsku i postane kralj Škotske.
Ova epizoda nas podseća na Kim Džong Ila i njegovu vladavinu terorom u Severnoj Koreji. Dok su ljudi umirali od gladi, Kim je živio u luksuzu, a sve što je moglo narušiti njegovu sliku bilo je nemilosrdno uklanjano.
Propaganda je oružje svakog diktatora, a Kim Il Sung je majstorski manipulisao istinom. Severna Koreja nije samo kontrolisala medije – već je i stvarala novu stvarnost. Stanovnici su bili ubeđeni da je Kim Il Sung pobedio Japance tokom Drugog svetskog rata, iako se to nikada nije dogodilo. Jedan od najupečatljivijih trenutaka iz serije je kada vidimo severnokorejsku decu kako pevaju pesme koje glorifikuju Kimovu porodicu, dok su im majke u publici dirnute do suza.
Ali propaganda nije samo karakteristika Severne Koreje. Hitlerov ministar propagande, Jozef Gebels, koristio je filmove, radio i plakatnu umetnost kako bi stvorio kult ličnosti Hitlera. Gebelsova izreka “sto puta ponovljena laž postaje istina” i danas je užasno aktuelna.
Dakle, krindž je imenica ili pridev koji pripisujemo nekome ili nečemu zbog čega se osećamo zgranuto, neugodno, posramljeno… a usput se smeškamo.
Gadafi, vođa Libije, imao je viziju da stvori “novu Libiju” bez uticaja Zapada. Njegov “Zeleni priručnik” bio je smeša socijalizma, islamizma i anarhizma, što je u teoriji trebalo da oslobodi narod. U stvarnosti, stvorio je haos, uništio obrazovni sistem i doveo do siromaštva.
Jedan od najbizarnijih primera dolazi iz Idi Aminove Ugande. Nakon što je proterao strane radnike, odlučio je da napravi sopstvenu vojnu opremu – što je rezultiralo nesposobnim trupama i brojnim vojnim neuspesima. Ove katastrofe nisu uzdrmale njegovu vlast, jer je narod bio ubeđen da su za sve krivi “strani zaverenici”.
Diktatori poput Mugabea znali su da nema povratka kada jednom preuzmu vlast. Mugabe je postao simbol Zimbabvea i vešto koristio ideju kolonijalne traume kako bi održavao svoju poziciju. Čak i kada je privreda zemlje propala zbog hiperinflacije, Mugabe je organizovao spektakularne proslave svog rođendana dok je narod gladovao.
Serija ovde podseća i na Kimovu dinastiju u Severnoj Koreji – gde lideri bukvalno planiraju kako da ih ljudi “obožavaju” čak i posle smrti. Kim Il Sung je proglašen “večnim predsednikom”, a njegov sin Kim Džong Il uspešno je nastavio kult.
How to Become a Tyrant nije samo serija o prošlosti, već i upozorenje za sadašnjost. Kada vidimo kako su diktatori koristili manipulaciju, propagandu i teror, postaje jasno da mnoge od tih taktika i danas funkcionišu – samo su modernizovane. Ključna poruka serije?
Nikada ne podcenjujte moć ljudi koji su spremni da igraju na strah i nadu.
Dok gledate seriju, teško je ne povući paralele sa današnjim liderima. Ovo je obavezna lektira za svakoga ko želi da razume kako se istorija ponavlja – i kako da to prepoznamo pre nego što bude kasno. Jer, kako serija upozorava: diktatori ne dolaze sami. Mi ih pravimo.
Zabranjeno je preuzimanje dela ili celog sadržaja bez navođenja i linkovanja izvora u skladu s Moodiranje Uslovima korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
© 2011-2025. Moodiranje. Sva prava zadržana. Izrada sajta: ХАЈДУЦИ