fbpx
Naslovna » Magazin » Duh i telo » Idealna težina: Kako promeniti način razmišljanja i dovesti svoje telo do perfekcije

Idealna težina: Kako promeniti način razmišljanja i dovesti svoje telo do perfekcije

Idealna težina je san naročito onima koji lutaju kroz dijete, pa se opet vrate na staro, čak i gore. Niko im nije rekao glavno: nije dovoljno manje jesti i vežbati. Potrebno je, pored toga, promeniti stavove o hrani.

Dopunjeno: 19. 11. 2022.

U narednim nedeljama predstavićemo ti čitav koncept gubljenja kilograma, dostizanja idealne težine i savršeno oblikovanog tela. Istražili smo šta domaći i svetski eksperti imaju da kažu na ovu temu i rešili da podelimo s našim čitaocima. U konceptu koji ćemo objavljivati u delovima, vodeću reč ima Marisa Pir (Marisa Peer), jedan od najboljih britanskih terapeuta.

Čitanje ovog teksta zahteva vreme, pažnju i razmišljanje. Vratićeš mu se nekoliko puta, dok ne objavimo nastavak. Ako si u fazonu da preletiš sadržaj tražeći “čudotvoran napitak koji topi salo jačinom brenera”, bolje da odmah prestaneš s čitanjem i potražiš “rešenje” na sajtovima koji se ne libe da na pomenuti način obmanjuju čitaoce.

Krenućemo od najteže lekcije, takoreći suočavanja.

Kad nesvesno preuzme kontrolu

Ako možeš da vizualizuješ sebe kao vitku osobu koja bez napora pravi prave izbore po pitanju hrane, onda si na dobrom putu da izgradiš (i sačuvaš) top figuru. Razlog zbog kog treba da istreniraš svoj um je sledeći: naše telo se ponaša u skladu s našim mislima.

Najjača i najsnažnija sila u nesvesnom umu je njegova potreba da deluje na način koji odgovara tvom mišljenju. To znači da telo reaguje na slike, reči i misli koje stvaraš u svom umu, te kontinuirano radi da bi te slike i reči realizovao. Tvoj nesvesni um ne razume stvari, on samo veruje u ono što kažeš, pa tako kad kažeš sebi da nikada nećeš dostići idealnu težinu ili ne možeš da se držiš nijedne ishrane ili da je slatko tvoj porok – izvesno je da će to uvek biti tvoja stvarnost.

Jedan od načina da istreniraš svoj um i razmišljaš o sebi kao o vitkoj osobi je da napraviš pano s fotografijama iz perioda kada si bio mršaviji. Ovo će sve vreme podsećati tvoj um “ako si već jednom izgledao ovako, onda ima šanse da se to ponovo desi”. Stavi ovaj kolaž blizu frižidera i posmatraj ga svaki dan. Ako je potrebno, nalepi svoju glavu na telo fit osobe koja trenira ili jede nešto zdravo. U ovaj kolaž takođe stavi fotografije sportskih aktivnosti, zdrave hrane i svega ostalog što te asocira na idealnu kilažu i savršeno telo.

Radeći ovo, treniraš svoj um da te vidi kao osobu idealne težine, oponašaš navike vitkih ljudi, nakon čega će i tvoje telo početi da sledi slike u tvom umu.

Da bi pomogao svom nesvesnom umu da postane tvoj najveći saveznik koji će ti najviše pomoći u dostizanju idealne težine, potrebno je da zapamtiš sledeće četiri stvari:

  • Tvoj um čini ono za šta smatra da zaista želiš, ali to radi na stari, nefunkcionalan način. Na primer, kada si bio mali i pao s bicikla, majka ti je dala sladoled s rečima da ćeš se od toga osećati bolje. Mnogo godina nakon toga, možda i dalje smatraš da će slatkiš učiniti da se osećaš bolje, međutim, ti više nisi dete i ne postoji ta količina sladoleda od kog ćeš se osećati bolje u periodu kada se suočavaš s nekim izazovom. Primera radi, pozove te prijateljica i saopštava da prolazi kroz bračnu krizu; sigurno joj nećeš reći “hej, uzmi malo sladoleda, biće ti bolje od toga”. Međutim, tvoj nesvesni um nije shvatio ovo, te on i dalje veruje da ako jedeš kada si nesrećan ćeš se osećati bolje, što dalje vodi u destruktivno prejedanje.Da bi se odlučio da učiniš ono što želiš, moraš da kažeš sebi šta ti je potrebno, koristeći specifične, konkretne reči i slike.”Želim da budem veličina M, da izgledam sjajno u farmerkama i želim da radim sve što je potrebno da stignem dotle. Hoću da napravim zdravije izbore i da se osećam zaista dobro u vezi sa tim odlukama, želim da redovno vežbam i da uživam u tome.”
    Ponavljaj ovo svakodnevno, nekoliko puta, naravno, gledajući u kolaž. Ovo osigurava da tvoj um, jasno i konkretno zna, bez pogrešnog tumačenja, upravo ono što želiš.

Način na koji se osećaš povodom neke situacije je povezan sa dve stvari: slike koje imaš u svojoj glavi i rečima koje sebi govoriš.

  • Ako govoriš sebi “bez svega u životu mogu, ali da se odreknem čokolade, e to nema šanse” biće ti jako teško da odoliš čokoladi i ostalim slatkišima. Svaki put kad kažeš sebi “nema šanse da smršam, zauvek ću ostati prase”, zapravo formiraš sliku u koju ćeš se na kraju pretvoriti. Zašto ne promeniš asocijaciju na slatkiše u “rafinisane masti i čist šećer, koje moje telo čak i ne želi”? Reklame nas na svakom ćošku uveravaju u to kako su slatkiši neodoljivi, zbog njih se osećamo bolje, međutim, to ne samo da nije istina, već je i veoma destruktivna laž! Način da se izvučeš iz ove klopke je da popuniš svoj um pozitivnim, lepim i zdravim slikama i mislima.

Zapamti, uspeh u postizanju idealne težine ćeš dostići ako sebi svakodnevno ponavljaš dobre stvari, a ne samo s vremena na vreme.

  • Um voli da funkcioniše po ustaljenim obrascima. Stoga, da bi se postigli dobri i dugotrajni rezultati, potrebno je izvršiti rotaciju, te stare obrasce zameniti novim, nepoznatno mora postati poznato i obrnuto. Ako uopšte ne vežbaš, a za tebe je normalno ponašanje da se posle posla izvališ na kauču, uz čips, pivo i što da ne XXL picu, naravno da ti je stran osećaj da odeš u teretanu i odradiš dobar trening. Međutim, kada budeš počeo redovno da vežbaš, pomenuto izležavanje delovaće ti tako strano. Isto važi i za prehrambene navike: povremeno uzimanje dezerta umesto svaki put kad se ukaže prilika, pomoći će ti da shvatiš da si u stanju da razviješ dobre navike, a loše oteraš u prošlot.
  • Naš podsvesni um je za nas i što i za ribu varalica – čini da se lakše upecamo. Učiniće sve da pribavi zadovoljstvo i izbegne bol. Pazi ovako, ovo je suština: sve dok veruješ da čokolada, pljeka, pomfrit ili pivo čine da se osećaš bolje, izađeš lakše na kraj s nevoljama i slično, onda te namirnice vezuješ za osećaj zadovoljstva i naročito ćeš žudeti za njima u periodu stresa ili krize. Pošto imaš izbor s čime ćeš da povežeš osećaj zadovoljstva (a i bola), onda poveži zadovoljstvo s odbacivanjem slatkiša i gomile ugljenih hidrata. Poveži zadovoljstvo sa slikom kako izgledaš odlično na plaži, hraniš se raznovrsno i umereno, redovno vežbaš, a tvoje telo je u formi. Pravljenje pravih izbora i promena loših uverenja doprineće većem uspehu u dostizanju idealne težine.

    “Šta ću kad ne mogu da odolim čokoladici… ups, ala sam se za.ebala!” Fotografija: Nenad Janjićijević

Rekosmo, komuniciraj sa sobom preciznim rečima. “Za dezert biram voće umesto slatkiša. Biram da se osećam odlično po pitanju ove odluke, jer je moja odluka da ponovo nosim konfekcijski broj 38.” Ovo je jasna, pozitivna instrukcija umesto “Uf, al bih sad spičila pljeku, ali ne smem, jer sam na dijeti”, što samo pojačava žudnju za pljeskavicom (i gomilom majoneza i ugljenih hidrata).

Kako radi nesvesni um i kako nam on može pomoći u dostizanju idealne težine

Zamisli da si upravo kupio kompjuter najnovije generacije koji ima odlične recenzije. Ali, uz njega nije stiglo uputstvo za korišćenje, ne znaš čemu služe svi ti programi i dodaci. Šta se dešava? Nećeš iskoristiti njegovu konfiguraciju, bićeš nezadovoljan i pitaćeš se čime se svi ti ljudi oduševljavaju, pa mu daju najbolje ocene. Ili ćeš pokušati nešto sam da “sprčkaš”, što takođe neće dovesti do rezultata. Slično je sa našim mozgom: on je kompjuter sam po sebi, može da uradi dosta toga, ali niko nam nije dao uputstvo kako da ga koristimo.

Ideje koje sadrže emocije uvek lakše dopiru do nesvesnog uma. Kada ih um prihvati, on se vodi prema njima. Stoga, ako džank hranu doživljavaš kao uživanje, kako da ti kažemo, davićeš se u njoj svaki put kad ti se ukaže prilika. Jednom kad usvojiš novu ideju, lakše ćeš prihvatiti ostale. Na primer, promena režima ishrane podrazumeva i vežbanje u teretani, duge šetnje, da nosiš hranu na posao, odbijaš slatkiše i grickalice – dobre navike idu jedna za drugom (isto je i sa lošim).

Međutim, šta kad se pojave misli “pobogu, praznici su, naravno da ću da se odvalim od hrane”? Tada treba da budeš naročito svestan činjenice da ako si već jednom dao “komandu” svom umu, onda treba da se pridržavaš. Zamisli da je tvoj um mišić u telu. Logično je da nije dovoljno da ga vežbaš jednom, već u kontinuitetu, zar ne?

Moć svesti, moć volje ili kako već, nije dovoljna da ti pomogne u gubljenju kilaže jer je ona svesna, a tvoj podsvesni um je mnogo jači od toga. Zapravo, tvoj podsvesni um je toliko moćan, da na primer, ako podsvesno veruješ da će te izjedanje čipsa razveseliti u trenutku, iako si svestan da to nije dobra odluka, podsvesno pobeđuje. Čak i u slučaju da uložiš nadljudski napor da odoliš čipsu – nećeš uspeti.

Šta vidiš na fotografiji: 1) uživanciju 2) budući tromb

Dok menjaš svoje misli, uverenja i slike ne moraš da naprežeš um. Dovoljno je da pustiti da tvoje nesvesno “apsorbuje” ove slike. Ključni momenat je stvaranje slike kako želiš da izgledaš. Postani ok sa tom slikom, razvijaj je u određenim situacijama (na plaži, u gradu, pred osobom suprotnog pola) i dozvoli sebi da se osećaš prijatno i zadovoljno kao vitka osoba. Zamisli osećaj dok bacaš svoje stare farmerke jer su ti postale toliko velike.

Postoje navike razmišljanja (“moram da se najedem da bih bila srećna”) i navike akcije (uzimanje slatkiša kada za to nema potrebe, uprkos obećanju sebi da ćeš se odupreti sledeći put); a pošto razmišljanjima i akcijama prethode misli, počinješ tako što menjaš upravo njih.

Umu je teško da hendluje konfliktne misli i uverenja. Ukoliko ih imaš (na primer, istovremeno veruješ u pravu ljubav, kao i u to da svi muškarci varaju), to je glavna blokada na tvom putu ka željenom cilju. Nećeš uspeti da se odrekneš određene hrane sve dok veruješ da se od nje osećaš bolje.

Ne radi se o tome šta jedeš… već šta tebe jede!

Čak 95% ljudi smatra da ideje nemaju nikakvog efekta, a to je zbog toga što im je fokus pogrešan. Sudeći po istraživanju udruženja BEAT, koje se bori protiv poremećaja u ishrani, 88% ljudi s poteškoćama u gubljenju kilograma, ima ove nevolje upravo zbog emocionalne povezanosti s hranom. Od toga 85% ljudi jede “opušteno” jer imaju negativnu sliku tela. Poseban procenat zauzimaju “emotional eaters”, ljudi koji jedu kako bi smirili nesrećna osećanja, savladali bes, osećaj usamljenosti i napuštenosti, jer ih konzumiranje hrane nakratko udaljava od teskobe koju nose u sebi.

Osećaji koji nas gone u emocionalno prejedanje:

  • bes
  • bol
  • usamljenost
  • izdaja
  • frustracija
  • ljubomora
  • krivica
  • nezadovoljstvo
  • sramota
  • bespomoćnost
  • nemoć
  • stres
  • umor

Ali, hrana nije lek za ova stanja, šta više, učiniće da se osećamo još gore. Trećina žena koje imaju problem s hranom jede krišom, a zatim dolaze stid, krivica i sramota, a ta negativna osećanja samo stvaraju začaran krug koji produžava prejedanje, iako svim silama želimo da prekinemo s tim.

Naše detinjstvo utiče na način na koji jedemo, jer hrana sa sobom nosi uspomene, asocijacije, i dobre i loše, što je uglavnom odgovor zašto ne volimo da jedemo ono na šta su nas terali u detinjstvu, kao što je na primer boranija (iako znamo da je zdrava). S druge strane, obožavamo keksiće, kokice, čips, ne samo što smo to jeli kao deca, već i zbog načina na koji su nam roditelji uskraćivali/davali hranu.

Da li su te nagrađivali za dobro ponašanje odlaskom u Mek? Da li su te podmićivali hranom? Kažnjavali slanjem na spavanje bez večere? Terali da jedeš i insistirali da pojedeš sve iz tanjira? Oduzimali slatkiše? Da li je neka hrana za vas bila skupa? Da li su bili striktni po pitanju šta sme, a šta ne sme da se jede? Kakvi su bili porodični ručkovi, prijatni, mirni ili uz svađe i demonstrativno ustajanje od stola?

Usled toga što si bio uskraćen za hranu iz nekog razloga (kazna, nemaština, roditelji nisu dozvoljavali), tvoj um nastavlja da neuzimanje te hrane doživljava kao veliku i nepravednu kaznu, iako je podsvesno želiš. Zbog toga mnogi ljudi koji su na dijeti žele upravo onu hranu koja im je zabranjena.

Ljudi koji izjednačuju hranu i ljubav imaju najsnažniju konekciju s njom. Kada si bio beba, znao si da te majka voli, jer te hrani. Većina ljudi koji imaju problem s hranom, sigurno ne grickaju salatu ili grilovanu ribu. Oni žele slatku, mekanu i sočnu hranu koja ih vraća u rana sećanja kada su bili voljeni, bezbrižni, zbrinuti, zadovoljni nakon “papice”. Sva ova sećanja naviru kada u usta staviš nešto slatko i kremasto, ali naravno, ne želiš da budeš ponovo beba, zar ne? Upravo iz ovog razloga kada ti veza krene loše ili dođe do raskida, želiš da se utešiš gomilom čokolade, tojest, bar na kratko se osetiš voljeno i bezbrižno. Hrana te čini voljenim i srećnim na kratko, a pošto je efekat kratkotrajan jedeš još više, zatim mrziš svoje telo, pa sebe, pa se osećaš slabo i sramota te, veruješ da nisi vredan ljubavi, što vodi u dalje prejedanje.

Georg Emanuel Opiz, “Der Völler”, 1804.

Proždrljivost je jedan od sedam smrtnih grehova. Krivimo gojazne ljude jer nemaju kontrolu, a slabost prema hrani nemoguće je sakriti – to se jednostavno vidi, što kod njih izaziva osećaj srama. Ostale slabosti, poput alkohola, kockanja, droge ili pornografije se ne vide na prvi pogled ili uopšte. Čak i kad se sazna, sažaljivi smo ili empatični prema tim ljudima, dok gojazne posmatramo kao proždrljive slabiće, što uopšte nije fer.

Problemi emocionalne prirode gotovo uvek su uzrok loših prehrambenih navika i prejedanja. Jednom kad shvatiš šta jede tebe, bićeš u mogućnosti da to popraviš.

8 tipova ličnosti koji imaju poremećaj u ishrani

 

  • Addictive eater
  • Emotional eater
  • Habitual eater
  • Ignorant eater
  • Destructive eater
  • Angry eater
  • Feasters
  • Constant cravers

Kada shvatiš kom tipu pripadaš i kako je do toga došlo, nećeš u tolikoj meri kriviti sebe. Spoznaćeš da tok su tobom vladali nevidljivi mehanizmi te nije bilo neke šanse da se otrgneš, ali uz ovaj uvid i uz rad na sebi moći ćeš doći do rešenja.

Slede pitanja za svaki od 8 tipova navedenih ličnosti. Ukoliko imaš više od 50% pozitivnih odgovora za jedan tip ličnosti, možeš se identifikovati s njim.

  • Da li misliš na hranu po ceo dan, a onda jedeš toliko brzo da i ne uživaš u ukusu, a zatim ti se jede još?
  • Da li se ovo prečesto ponavlja?
  • Da li grickaš slatkiše? Ukoliko imaš slatkiše u kući, da li se dešava da do te mere ne možeš da im odoliš, da se ne zaustavljaš dok ih sve ne potamaniš?
  • Da li jedeš pažljivo tokom celog dana, a onda se “odvališ” kako padne veče?
  • Postoji li hrana s kojom ne umeš da se zaustaviš? Na primer, najveća kesa čipsa ili čokolada od 300 grama.
  • Da li ti se dešava da nešto pojedeš toliko brzo, na primer tablu čokolade, i onda shvatiš da uopšte nisi uživao?

Većina pozitivnih odgovora ukazuje na addictive eatera (zavisnik).


  • Da li jedeš da bi blokirao neželjena osećanja i stanja, na primer, samoću, tugu, dosadu?
  • Da li jedeš krišom?
  • Da li preferiraš da jedeš sam ili krišom, a sasvim drugačije jedeš kad si u društvu?
  • Da li bi ti bilo teško bez omiljene poslastice?
  • Da li naročito žudiš za ugljenim hidratima kada si nesrećan?
  • Da li veruješ da ti određena hrana može popraviti raspoloženje?

Većina pozitivnih odgovora ukazuje na emotional eatera (na emocionalnoj bazi).


  • Da li su tvoja deca ili partner gojazni?
  • Da li više ne možeš da prepoznaš kada si gladan, a kada “pun”?
  • Da li se gojiš pretežno oko stomaka?
  • Da li jedeš kad god je hrana ispred tebe, bez obzira da li si gladan?
  • Da li uvek “počistiš tanjir”?
  • Da li ti teško pada rasipanje ili bacanje hrane?
  • Da li si kao dete uvek morao da završiš svoj obrok?
  • Da li hvataš sebe kako koristiš svaku situaciju kao priliku da se jede?
  • Da li jedeš brzo i završavaš pre drugih?

Većina pozitivnih odgovora ukazuje na habitual eatera (iz navike).


  • Da li misliš da ako si naručio salatu (u kojoj je dresing) imaš ispred sebe potpuno zdrav obrok?
  • Da li smatraš da je sir zdrav, a pica je kompletan obrok jer ima razne sastojke, poput mesa i paradajza?
  • Da li smatraš da su hleb, krompir, žitarice i mleko zdrave namirnice?
  • Da li misliš da je sva hrana s oznakom niskog procenta masti ili šećera zdrava?
  • Da li računaš krompir kao povrće?
  • Da li misliš da su konzervirano voće, voćni sokovi, čokoladice s voćem dobri po zdravlje?

Većina pozitivnih odgovora ukazuje na ignorant eatera (iz neznanja).


  • Da li uprskaš dijetu svaki put kada se približiš idelanoj težini?
  • Da li se osećaš anksiozno i neprijatno kada si vitkog stasa?
  • Da li i dalje kupuješ garderobu u većem broju, iako planiraš da smršaš?
  • Da li ti se dešava da svake godine izgubiš određeni broj kilograma, a zatim ga vratiš?
  • Da li se osećaš prijatnije kada je tvoje telo prekriveno slojevima? Neprijatno ti je leti, kad imaš malo garderobe na sebi?
  • Da li proslavljaš gubitak kilograma tako što se počastiš hranom koja ti je bila zabranjena?

Većina pozitivnih odgovora ukazuje na destructive eatera (destruktivan).


  • Da li voliš krckavu hranu, kao što su čips, smoki, načosi, jabuke, kokice, grisine ili nešto što treba dugo da se žvaće?
  • Da li se osećaš bolje nakon žvakanja i grickanja hrane?
  • Da li ti dođe da jedeš svaki put nakon neke rasprave, naročito one u kojoj se iznerviraš?
  • Da li odlepiš kada dugo čekaš na hranu?
  • Da li često koristiš žvakaću gumu?

Većina pozitivnih odgovora ukazuje na angry eatera (ljut).


  • Da li su ti potrebne velike količine hrane, a obrok je za tebe dobar tek ako liči na Đurđevdansku trpezu?
  • Da li naročito voliš da se “omrsiš” na događajima?
  • Da li obožavaš gomilu priloga uz obrok?
  • Kad naručiš kafu, da li ti zasmeta što uz nju ne stave i kolačić ili keksić?
  • Da li se osećaš “prazno” kada ti se obrok sastoji od dve ili tri namirnice, bez salata, preliva ili priloga?
  • Da li naručuješ dodatne porcije i količine, “stavi i pomfrit, pojačano”?

Većina pozitivnih odgovora ukazuje na feastera (čistač švedskog stola).


  • Da li ti se dešava da u trenutku dok jedeš misliš na sledeći obrok?
  • Da li planiraš vreme i događaje u odnosu na hranu?
  • Da li razmišljaš o dezertu dok još jedeš glavno jelo? Kada si na slavi, proslavi, da li “moraš” da probaš sve ukuse?
  • Da li kupuješ hranu svaki dan, čak i u slučaju da imaš zalihe kući?
  • Da li čitaš recepte i gledaš emisije o kulinarstvu?

Većina pozitivnih odgovora ukazuje na constant cravera (stalno žudi za hranom).


Osobine 8 tipova ličnosti koji imaju poremećaj u ishrani

Fernando Botero, Picnic, 2001.

Addictive eater: Jede hranu punu šećera, junk food, rafinisane ugljene hidrate, obožava kafu i gazirane sokove, jer je zavistan od hemijskog sastava ovih namirnica. Ova hrana sama po sebi tera na još i vrlo je teško odupreti se ili je jesti u malim količinama. Zavisnik ovog tipa ne može dugo da ostane na dijeti – ne zato što je slaba ličnost, već zato što ova hrana izaziva zavisnost poput alkohola ili cigareta.

Čips, kolači, torte, keks, peciva, brza hrana uopšte nisu hrana, već koktel hemikalija, fabričke boje za hranu, šećera, trans masti i konzervansa! Organizam postaje zavistan od ovih namirnica, jer one izazivaju otpuštanje dopamina na isti način kao što to čini droge!

Kada smažeš nešto od ovoga, a zatim želiš još, to je, druže, zavisnost! Nakon niza godina, pomenuta “hrana” postaje zamena za sreću, te od “hamburger, pomfrit i kola samo ponekad” postaješ ozbiljan zavisnik. A lek za zavisnost ovog tipa zavisnosti (kao i svakog drugog) je da prestaneš! To ne znači da ćeš živeti na salati i povrću, naprotiv! Postoji čitava dimenzija zdrave i ukusne hrane, o čemu će u nekom od nastavaka biti reči.  

Kada jednom odlučiš da svoj organizam hraniš samo kvalitetnim namirnicama, neće ti trebati dugo da se navikneš na to. Naučnici kažu da je potrebno oko 6 nedelja da organizam zaboravi na džank hranu.

Ako si zavisnik ovog tipa, rešenje je da u sekundi prestaneš da hraniš zavisnost. Kasnije, nakon oporavka, možeš konzumirati slatkiše u razumnim količinama, a da se to ne otrgne kontroli. 

Emotional eater: usamljenost, dosada i tuga privremeno nestaju kada je stomak napunjen rafinisanim ugljenim hidratima. Zavisnik ovog tipa takođe voli skrobnu hranu, koja brzo stvara utisak da je stomak pun, uz osećaj smiraja i zadovoljstva.

U prošlosti, mentalnim bolesnicima davalo se dosta hrane bogate skrobom, zbog smirujućeg efekta koji oponaša sedativ.
Udobnost i bezbrižnost naročito lako je dostići konzumiranjem slatkih i kremastih stvari, o čemu je bilo reči na početku. Depresivni ljudi naročito vole kafu i slatkiše. Njihov način da se oslobode potištenosti podrazumeva velike i obilne porcije, po mogućstvu, s nekim kremastim prelivom.

Najbrži način zaustavljanja i odvikavanja je osvešćivanje zašto hranu koristiš kao lek, sedativ, te čim pre prekineš taj začarani krug. Umesto gomile skroba ili ugljenih hidrata, rešenje može biti vruća supa od povrća ili bilo koja druga topla tečnost.

U rešavanju ovog problema, veliku pomoć mogu da pruže prijatelji, tako da je savet ljudima koji se bore s jedenjem na emocionalnom nivou, da se okruže dragim, dobrim ljudima i zatraže podršku od njih.

Habitual eater: Obično “počisti” ceo tanjir. Kao dete verovatno je bio primoravan da pojede sve što mu je servirano, inače ne sme da ustane od stola. On jede u svakoj prilici i sve što mu se posluži, ne pitajući se da li je gladan i da li mu se uopšte sviđa to što mu se nudi.

Mrzi rasipanje hrane, ili još gore, njeno bacanje.

Prvi korak u osvešćivanju ovog problema je da shvatiš da je on stečen, a ne urođen. Svi smo po rođenju dobili prirodnu sposobnost da se odmaknemo od hrane kada nam je dosta.

Pokušaj da odbijanje suvišne hrane posmatraš kao osnaživanje. Ako je ne želiš, ako ti nije potrebna, ona će svakako otići nekud. Ne moraš sve da pojedeš.

Možeš da ostaviš za kasnije, podeliš s nekim, u krajnjem slučaju, uredno spakuj i iznesi pored kontejnera, nekom će značiti. Vežbaj ovo postepeno i vremenom ćeš se osloboditi balasta “mora sve da se pojede” stečenog u detinjstvu.

Ignorant eater: Njemu je mozak kompletno ispran od reklamnih poruka prehrambene industrije u kojima se implicira šta je zdravo, a šta ne. On bez problema jede “gotovu hranu”, verujući da je zdrava kao i ona spremljena kod kuće. Vrlo verovatno kupuje “dijetalne” proizvode ili pića, a sve vreme ima očigledan problem s kilažom. Zbog toga, kad odluči da sredi liniju, obavezno kupi nekoliko kutija žitarica i pahuljica. Veruje da su ugljeni hidrati niskokalorični i zdravi.

Prava istina o ugljenim hidratima: Oni dižu nivo insulina i drže telo u stalnom procesu skladištenja masti!

Cena za trenutnu sitost je veoma velika, a otplaćuje se u kamatama!

https://www.instagram.com/p/BkfIBJ7BX3t/?hl=en

Nema izgovora da budeš neznalica! Počni da kupuješ sastojke i pripremaš svoju hranu. Pre toga se informiši o terminima koje smo pominjali i prestani da veruješ reklamama, nisi veverica!

Destructive eater: Ima duboku potrebu da sakrije svoju atraktivnost, oseća se ranjivo kada izgleda privlačno. Ova osoba nije imala dovoljno ljubavi tokom života, te se trudi da to kompenzuje obilnim obrocima. Moguće je da su u detinjstvu postojala određena ograničenja (koja smo ranije pomenuli).

Naročito loše se oseća u prilikama gde se hrana deli ili je samousluživanje, pa tako na događaju s “švedski sto” posluženjem se nervira jer su svi razgrabili dimljeni batak. Kad kupuje picu na parče nervira se što je njemu zapalo parče koje najmanje sočno izgleda. Naročito ga nervira kada se (doduše, retko) desi da ne pojede sve što je servirano, a domaćin ili konobar se ne ponudi da spakuje “za poneti”.

Ukoliko prepoznaješ ovo kod sebe, ono što treba da shvatiš je sledeće: tvoj nesvesni um ne misli, on oseća! Iza ove pojave verovatno se krije tvoj osećaj da u životu ne dobijaš dovoljno.

Ne bi bilo zgoreg da podsećaš sebe da, ma šta da se desi, uvek će biti dovoljno hrane za tebe. Takođe bi dobro došlo da redovno podsećaš sebe na čemu si zahvalan u životu (počni od “banalnosti” kao što je krov nad glavom).

Angry eater: obožava krckave stvari kao što su čips, smoki, jabuke, zatim tvrdo i žilavo, poput debelog komada mesa ili hleba, sve što je potrebno dugo žvakati. Pojačan rad zadnjih zuba i žvakanje pomažu da se oslobodimo stresa i napetosti (zato se za besnu osobu kaže da “škrguće zubima”). Ljudi koji jedu pod ljutnjom i usled stresa svojstvena je i slana hrana.

Kao kratkoročno i najmanje štetno rešenje preporučuje se žvakanje žvake bez šećera.

Ipak, valja se suočiti sa svim svojim stanjima, pa i besom, te pitati sebe šta te je tačno naljutilo.

Feaster: on jednostavno mora da proslavi nešto hranom i njemu se ne pali crvena lampica kad treba da prestane da jede. On nije sit kad i ostali ljudi, i koliko god da je hrane pred njim, taj može jesti vasceli dan.

Preporučuje se režim ishrane bogat proteinima, jer se sporije vari i stimuliše peptide YY zbog kog se ljudi osećaju manje gladnim.

Constant craver: Stalno gladan. Za njega je najbolje kada je na nekom režimu ishrane po kom jednom sedmično može da se “odvali” od hrane, tojest, jede sve što mu duša ište. Zbilja, jedan dan ne može da napravi toliku štetu, ako smo prethodnih šest bili disciplinovani.

Taj jedan dan dođe kao nagrada – što je takođe pogrešno polazište, no, svakako je bolje jednom sedmično nego svakog dana.

Rezime

Ako si rešio test i pročitao opise za svaki od poremećaja u ishrani, vrlo verovatno si se prepoznao u više tipova. To ne treba da te brine, već da bude podstrek da koristiš predložene tehnike iz svake tipologije. Čak i ljudi s normalnom težinom i normalnim odnosom s hranom mogu da se prepoznaju u mnogim stavkama.

Statistika kaže da od svih ljudi koji imaju poremećaj u ishrani čak 70% zauzimaju oni s emocionalnom i destruktivnom pozadinom! Ostalih 20% su habitual, feasters, constant cravers i ignorant eatersi, a 10% su oni koji jedu iz besa.

Brojke takođe kažu da preko 43% ljudi generalno jede da bi promenilo svoja osećanja. Ne verujete? Prisetite se onda koja “hrana” je najviše zastupljena u prodavnicama. Ulje, hleb, šećer, pa sve ostalo. Upravo ono što izaziva najgoru zavisnost (ok, ulje baš i nema efekat droge, više je čep za arterije, no, o tome narednom prilikom).

Sad kada smo raščlanili problem, ostaje ti da duboko razmisliš i pročitaš ovaj tekst i nekoliko puta ako je potrebno. Osvesti sve emocije i stanja koja te sabotiraju i udaljavaju od idealne kilaže. Zapiši ih u posebno blokče, jer će ti tokom ovog puta – ako se odlučiš da kreneš njim – značiti da pratiš svoj progres.

U nastavku vodiča do idealne težine, zaronićemo još dublje. Do tada probaj da primeniš nešto od predloženih saveta.

I obavezno pročitaj ovaj naš tekst – Zašto su opterećenost i nemarnost po pitanju fizičkog izgleda koren istog problema, onog koji imamo sa samim sobom.

Držimo ti fige! Možeš ti to.

Zabranjeno je preuzimanje dela ili celog sadržaja bez navođenja i linkovanja izvora u skladu s Moodiranje Uslovima korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.

Podeli tekst:
Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

    NAJNOVIJE

    Moodiranje newsletter

    nema spamovanja i gluposti. samo kul stvari. jednom sedmično.

    Dopašće vam se još:

    MOODIRANJE

    © 2011-2025. Moodiranje. Sva prava zadržana. Izrada sajta: ХАЈДУЦИ