Niko ne može uništiti muškarca kao njegova majka. Ova moćna rečenica Karla Gustava Junga, pionira analitičke psihologije, nije nastala slučajno.
Dopunjeno: 12. 01. 2025.
Njegova analiza odnosa između majke i sina otkriva dinamiku koja, ukoliko se naruši, može oblikovati nesigurne muškarce nesposobne da pronađu sreću i zrelost.
Šta se dešava kada majka ne dobija emocionalnu povezanost i pažnju od supruga? Prema Jungu, odgovor je često – premeštanje tih potreba na sina. Sin postaje nesvesni “partner” koji ispunjava emocionalni vakuum. U početku, ova veza može izgledati kao brižnost i pažnja, ali s vremenom prerasta u prezaštićenost koja guši.
Previše brižna majka ne dopušta sinu da napravi greške, da istraži svet ili da preuzme odgovornost. Ona mu nesvesno šalje poruku da samo uz nju može pronaći sigurnost i sreću. Sin tada ostaje emocionalno vezan za majku, nesposoban da se suoči sa životom kao nezavisan muškarac.
Jung je ovo stanje nazvao kompleksom “muškarac-dete”. Odrasli muškarci s ovim kompleksom imaju problem da preuzmu odgovornost, da budu odlučni i da grade stabilne partnerske odnose. Umesto toga, oni ostaju zarobljeni u prošlosti, vezani za majčinu sigurnost, tražeći u partnerkama istu prezaštićenost.
Majka, nesvesno ili ne, podržava ovu zavisnost. Njena stalna prisutnost i potreba da kontroliše sinov život sabotira svaki njegov pokušaj da se osamostali. Tako se formira začarani krug – majka koja ne pušta sina i sin koji ne zna kako da se oslobodi.
Jung je bio jasan: jedini način da muškarac postane zreo je da prekine ovu nezdravu vezu. To ne znači odbacivanje majke, već uspostavljanje granica. Majke moraju da shvate da sinovi nisu tu da popune njihove emocionalne praznine, dok sinovi moraju preuzeti hrabrost da se odvoje i suoče sa svetom.
Zvuči jednostavno? Naravno da nije. Prekidanje veze s prvom ljubavi svog života – jer majka to jeste – zahteva ogromnu snagu volje. Potrebno je “izdajstvo Erosa”, kako je Jung rekao, da bi muškarac mogao da preboli tu ljubav i pronađe novu – onu koja ga neće vezivati, već osnažiti.
Iako su majke u fokusu, Jung ne zaboravlja ni očeve. Njihova odsutnost, bilo fizička ili emocionalna, dodatno pogoršava situaciju. Sinovi bez snažnog očinskog uzora nemaju model muškosti na koji bi se ugledali, pa ostaju vezani za majčin svet.
Očevi su ti koji treba da podstiču sinove na preuzimanje rizika, donošenje odluka i osamostaljivanje. Kada toga nema, sinovi ostaju u senci majčine brige, nesposobni da se suoče s izazovima odraslog života.
Jung je ovu dinamiku opisao kao “zaveru između majke i sina”. Umesto da se suoče sa stvarnošću, oni stvaraju iluzorni svet u kojem su sreća i sigurnost zatvoreni unutar njihove veze. Ali, ta iluzija je poput kaveza. Bez izlaska iz nje, sin ostaje dete u telu odraslog muškarca, a majka postaje prepreka njegovoj sreći.
U današnjem društvu, gde prezaštićivanje dece postaje sve češće, Jungova upozorenja su relevantnija nego ikad. Roditelji koji deci oduzimaju priliku da greše i uče, od njih prave emocionalno zavisne odrasle. Bez suočavanja sa realnošću, ti mladi ljudi teško grade karijere, odnose i životni balans.
Ako želite da vaše dete izraste u zrelu i samostalnu osobu, pružite mu ljubav, ali i slobodu. Naučite ga da preuzme odgovornost za svoje odluke, da ponekad padne i ustane, jer to je jedini način da postane ono što bi trebalo da bude – odrasla i srećna osoba.
Setimo se Jungovih reči: “Majka može biti izvor života, ali ako ne pazi, može postati i prepreka njegovom ostvarenju.”
Zabranjeno je preuzimanje dela ili celog sadržaja bez navođenja i linkovanja izvora u skladu s Moodiranje Uslovima korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
© 2011-2025. Moodiranje. Sva prava zadržana. Izrada sajta: ХАЈДУЦИ